Nakit sa epoksidnom smolom - od steampunka do Alise u zemlji čuda

   Ljeto nas je zaskočilo nespremne, kako to već biva svake godine. Otprilike onako kako nas iznenadi i snijeg u decembru. A sa povećanjem temperatura, naglo mi je skočio i broj obaveza i poslića vezanih za nakit i farbanje upotrebnih i dekorativnih predmeta, što je samo po sebi dobro, ali je i razlog zašto nikako da nađem vremena da vam pokažem sličice novih komada nakita sa steampunk tematikom i onih koji su inspirisani drugim temama, ali su rađeni na isti način. Mislim da ću po raznovrsnosti izgovora za rjeđe pisanje prevazići i Dragana Torbicu. :))
   Kad smo kod simpatičnih brka, za muzičku podlogu ovoga posta odabrala sam vanserijski zabavan Gogol Bordello i sledeću pjesmu: https://www.youtube.com/watch?v=L4hbSW8tm2k .

   Dakle, ne bih mnogo pričala ovaj put o samom nastanku nakita, više ću biti fokusirana na predstavljanje i eventualno objašnjenje šta je stvaralac htio reći. :) Ako ste ipak radoznali kako nastaje ovaj nakit, to možete pročitati u mom starijem postu: Rad sa epoksidnom smolom .

   U svakoj grupi komada nakita sa epoksi smolom koju napravim izdvoje se neki za koje se ozbiljno dvoumim da ih zadržim za sebe (ponekad se to i desi). Ovaj put to su bila tri para naušnica - ono što spada pod steampunk i što je ovoga puta bilo vrlo minimalistički odrađeno.

   Osnove za izljevanje, kojih sam uspjela nabaviti samo nekoliko, su s savršeno uklopile uz djeliće satnih mehanizama i nisam taj sklad željela remetiti nikakvim bojama pozadine niti bilo čim drugim.

  Osnove za leptire sam donijela čak iz Rusije, jer su mi na prvi pogled bile fantastične za ovu namjenu. :)

   Svaki put kad pravim nove stvari sa epoksijem potrudim se da napravim i par uniseks komada, za slučaj da se nađe i neki modno osviješten muškarac. :D

    U principu je sav taj koncept steampunka nosiv za oba pola, osim ako se ubacuju neki detalji za ženstveniji dio ili ako su osnove za medaljone sa više bordura i cvjetića. Tako sam ovaj put napravila ovaj manji medaljon i prsten sa crnom podlogom i djelićima mehanizma koji su sasvim zgodni za različite stilove i kombinacije garderobe oba pola.

     Uvijek zanimljiv spoj su i ključ i katanac u obliku srca. Simbolika je više nego jasna.

   U boji petroleja sam izradila i dva manja medaljona - jedan sa psićem, jer mi je to već traženo od ranije, a drugi sa morskim motivom, sasvim prigodno vremenskim prilikama. :)

   U morskom duhu su izrađene i ove naušnice, pomalo vanserijske zbog toga što sam u smolu utopila dva različita metalna elementa - na jednu sidro, a na drugu kormilo. Da razbijemo monotoniju. :)

   Životinjica koju rado koristim u izradi nakita je vilin konjic. Vjeruje se da donosi sreću,snagu i harmoniju, te pomaže u novim počecima.

    Ako i niste skloni vjerovati u sve to, uvijek ga je lijepo vidjeti i uživo, a i kao modni detalj. :) Tako sam ovaj put napravila tri medaljona sa vilinim konjicom.Onaj  najmanji je ostavljen samostalan. Druga dva su dobila dodatke satnih mehanizama koji u jednom slučaju glume cvijet na koji konjic slijeće, a na drugom su mehanizam koji konjica pokreće u let. :)

    Mislim da su sove bile neizbiježne u svim mojim kolekcijama epoksi nakita do sad, pa da ne kršim tradiciju. :D

    Na žutoj podlozi (jer žuta je ove godine IN, jelte) sam smjestila simpatične trbušaste sove - jednu na medaljon, drugu na prsten. I sasvim im je lijepo tamo.

    Još jedna podloga sa zelenim nijansama je iskorištena za medaljon sa fotoaparatom i blicom, takođe od sata. ;) Sa ekspanzijom talentovanih i ničim izazvano samonabijeđenotalentovanih fotografa, motiv fotoaparata kao privjesak, medaljon ili u nekom drugom obliku je zanimljiv detalj.

     Crvna boja je jedna od onih koja uvijek ima svoje vijerne poštovaoce, pa otuda i par naušnica koj sam nazvala trešnjice - zbog oblika, boje i listića sa filigranskim detaljima.

   U istoj nijansi crvene je i prsten sa srcem i satnim mehanizmom koji ga "pokreće".

    Mrvicu tamnija nijansa crvene je bila  logičan izbor za  podlogu medaljona u kojem prebiva zec iz Alise u zemlji čuda. Tako je, pored ranije napravljenog ( i srećno udomljenog) prstena sa Zvončicom i medaljona sa Malim princom, još jedan lik iz knjige zakoračio na nakit.

    A neko ko je ravno iz istorije zakoračio na medaljon i osvježio se ogrlicom od satnog mehanizma je kraljica Katarina, više nego interesantan lik iz lokalne i regionalne istorije.

    Imamo mi mnogo toga za ponuditi u sopstvenoj istoriji prije nego posegnemo za tuđom za ovakve kombinacije. I uopšte. ;)

   U sličnom stilu je napravljen i medaljon kojeg predstavljam posljednjeg - takođe je dekupažiran, pa zaljeven smolom. Razlika između ovoga i svih ostalih do sad urađenih je što je on dvostran - ima sličice  sa obje strane. Na prvoj je ovaj, hm...žandar isječen sa dekupaž papira :D, a na drugoj notni zapis i metalni violinski ključić. Sama osnova medaljona je izrađena sa zanimljivim detaljima i sve zajedno je posebno lijep spoj.

    Osmišljavanje i priprema ove kolekcije je bio veliki posao, moram priznati. Uvijek treba uraditi tako da bude različitih stilova, boja, ideja, a onda paziti na gomilu tehničkih detalja. I moliti se da se smola stvrdne kako treba, inače je sav trud propao. :D Ovaj put nije bilo problema, srećom, pa je većina ovoga nakita završila u prodaji u Andrićgradu, u suvnirnici.
   Ono što je preostalo, sa ostalim komadima epoksi ( i ostalog) nakita, možete pogledati na mojoj Fb strani.

Preuređenje komodice iliti priča o jednom prijateljstvu :)

     I tako....vratih se  sa relativno kratkog, ali divnog putovanja i sad čamotinju koju povratak kući najčešće izaziva utapam u farbanju  i lijepljenju salveta... A da postoji još jedna veza između ugodnog odmora i farbanja, dokazaće vam i današnja priča. Elem, na put sam krenula naivno optimistična da i četke imaju odmor istovremeno, a vratila se sa iskustvom  preuređivanja namještaja više! :D

    Dakle, ovo je priča o dotjerivanju ove divne komodice iz prilično zapuštenog stanja do ovoga što vidite, a u šta su se svi akteri priče zaljubili! Takođe je to i mali prikaz koliko je lakše raditi u paru...a najlakše savjetovati i ići na kojekakve ručkove dok drugi lakiraju zajednički projekat...no, dobro!

     Dakle, bila sam u posjeti svojim dragim kumovima i poslije nekoliko dana lakih šetnji usvojen je prijedlog da se prihvatimo zajedničkog posla i preuredimo jednu naoko nezanimljivu komodicu. To je jedna od onih koje su se povlačile kao dio većih ormarčinastih aranžmana po većini starijih domaćinstava. A upravo zbog svoje jednostavnosti ovaj komad namještaja je vrlo zgodan za dalja preuređivanja, pošto zbog svedenog stila trpi igranje bojama i nijansama, kao i eventualnim motivima za dekupaž. 

   Jedna od bočnih strana je bila malo rasklimana i odvojena, pa smo ga morali zalijepiti drvofiksom i dodatno učvrstiti ekserom, na opštu radost komšiluka. :)

   Ono što mi je prije početka radova izazvalo manju nesigurnost u uspijeh preuređivanja je to što zbog dužine mog boravka nismo imale dovoljno vremena za šmirglanje, pa smo morale pribjeći farbanju nečim što ne zahijeva takvu pripremu. (NARAVNO da bih najradije UVIJEK izbjegla šmirglanje, da se ne lažemo.)
   Prvo sam se raspitala za chalk paints, da li ih je moguće nabaviti, kako se ponašaju i sve to. Dekupažerski svijet u FB grupama kreativaca je iznio svoje savjete i preporuke iz kojih je jedino praktično tog momenta bilo otići u hram svih potrepština za kreativce  - Modelinu i tamo se raspitati. Zgodna preporuka koja se rado razmjenjuje među dekupažerkama je pravljenje sopstvene chalk boje, što mi je primamljivo za neke buduće projekte, ali za ovaj sa manjkom vremena nije bilo.
   U Modelini se ispostavilo da nam pakovanja, tj. količine gotovih chalk boja ne odgovaraju, jer je najmanja (100ml, ako se ne varam) bila premalena, a sledeća militraža prevelika za naše potrebe. Vrlo ljubazna i za sve savjete predusretljiva radnica nas je posavjetovala da u tom slučaju prvo premažemo komodicu prajmerom, pa onda željenom bojom i da bi to trebalo biti sasvim dovoljno za ono što smo mi željele da postignemo.  Tako ohrabrene i naoružane bojama i četkicama smo odjurile da počnemo, s obzirom da su nam ostala još dva radna dana do mog povratka. OK, prvo smo svratile na kafu da još malo isplaniramo. I pročitamo novine. I pogledamo šta smo sve kupile.

   A onda smo, po povratku - pripremile terasu, iznijele komodu i prvi dio posla je počeo. Sama površina komode nije bila previše glatka (gornji dio nije bio uopšte tretiran ni bojom ni lakom), ali smo ipak malčice ošmirglale bočne strane i vrata, da bi  eventualno bolje prionuo prajmer. Nanijele smo ga u jednom sloju tako da je pokrio svu površinu dovoljno da se na njega može premazati boja.

      Prilično brzo se osušio, pa smo nastavile sa blagim šmirglanjem neravnina, a onda i sa farbanjem. Najbolja stvar u vezi akrilnih farbi i lakova je što se brzo suše i nemaju jake mirise.
   Čak i ovako neravnomijerno osušena  i zamazana, komodica je već obećavala da će biti divan vintage komadić. :)

     Neda je, u skladu sa ostalim namještajem i detaljima u stanu, odabrala ivory nijansu farbe, a ja smeđu patinu u pasti. Kako je farba prekrivala staru boju, tako se vidjelo  da je to bio pun pogodak.  Kao da je komodica jedva čekala da se ratosilja one neugledne boje i obuče svoju STVARNU prirodu! :)

    Poslije sušenja farbe koja je NAMJERNO ostavljena neujednačena zbog shabby efekta, isprobala sam tu patinu. Ja sam do sad radila sa tečnim bitumenom, kao i sa wax patinama, a ova je bila negdje između - baš pasta. Mnogo je nježnija i lakša za nijansiranje od tečnog bitumena sa kojim se mora biti oprezan da ne bi ostale mrlje. Nismo željele pretjerati sa patiniranjem, pa smo samo istakle ivice i dijelove koji bi prirodno trebali vremenom dobiti takve sjene. ;)

     Ostavljeno je sve da se dobro osuši preko noći, a onda je odlučeno da se ipak dodaju neki motivi na gornju površinu, pa smo ih kupili u zadnji momenat. :D Odabrani su ovi retro gradski motivi i nekako su se baš lijepo uklopili u čitavu tu priču i boje.

     Tu je došao momenat kad sam ja otišla na ručak, a kumi ostavila instrukcije kako da sve prelakira lakom u spreju. :D Mislim, u slučaju da baš poželi da završi dok ja ne dođem. NARAVNO da je završila. :D
   Kad sam se vratila, komodica je već bila na svom mjestu sa svim pripadajućim dodacima koji kao da su je čekali. :)

    Svakako, bilo je još par detalja za dotjerati. 

    Ovi tiplovi koji su nam od početka bili trn u oku su dobili svoje ukrase od jutane vreće i teksturom i mjestimičnim koloritom razbili i posljednje tračke jednoličnosti. :)

     Kada sam je posljednji put vidjela, izgledala je ovako. :) Moram priznati da sam vrlo ponosna na naš zajednički rezultat, tim prije što je ovo bio prvi put da se Neda susreće sa ovim tehnikama i da se odlično snašla u svemu tome. :) 

   Zaista je mnogo lakše raditi zajedno sa nekim,  jer se sav onaj gnjavatorski posao koji se ponekad razvuče unedogled podijeli. Da ne pominjemo brbljanja i pauze koji su uvijek ugodniji u društvu. :) Iskreno se nadam da  će biti još poneki zajednički rad u budućnosti.

   Za kraj, komodica je dobila i svoju lampu. :D

O radu i redu! :)

   Ovaj udarnički post bih započela prigodnom pjesmom - Bandiera rosa, dabome.  A ko je za to bolji od KUD Idiota? ;)  Dakle, dok razgledate rezultate moga mukotrpnog rada, kliknite na pjesmu: https://www.youtube.com/watch?v=FG8Mz3j4jv8

   A ovaj put ću vam ukratko predstaviti dva seta podmetača, nedavno urađena (štaviše, lak na jednim se još uvijek suši), a i dati koji savjet u vezi patiniranja.

  Ova dva tematski potpuno različita seta podmetača, osim broja (po četiri komada u setu) povezuju i boje i nijanse patine. BAŠ volim praviti takvu atmosferu kada radim dekupaž, pa se često te nijanse mogu vidjeti i na kutijama. Iako su motivi koje koristim u ovim kompletima često sa različitih salveta čije su boje podloge uglavnom raznovrsne, patiniranjem ih ujednačim da bi sve bilo dio lijepo uvezane cjeline.

   Na FB grupama koje okupljaju dekupažere često se postavlja pitanje koji je pravilan ili najlakši način korištenja patine ili bitumena. Uvijek kažem da ne postoji JEDNO pravilo, nego se svodi na iskustvo i improvizaciju. Naposlijetku, postoje i različite vrste patine, od tečne do onih sa voskom, pa se ne mogu ni koristiti na isti način.
   Najčešće nedoumica koju početnici imaju je da li patinirati prije ili poslije lakiranja. Ja nisam nikad koristila patinu poslije lakiranja iz jednostavnog razloga  - zadovoljna sam načinom koji ja koristim. ;) Prednost nanošenja patine preko sloja laka su lakše popravke ako nanesete previše (možete višak lakše ukloniti), a i bolje klizi - to su iskustva drugih koja sam pročitala i pohranila u svoju varljivu memoriju. :D Takođe nema podljevanja pod salvetu koje može ostaviti ružne flekice, ako salveta nije BAŠ dobro zalijepljena. Meni tu kao mane djeluje ona moguća neujednačenost i slabije stapanje sa podlogom koja se može desiti kada nešto masnije strukture kao što su patine utrljavate na glatku površinu kakvu daje sloj laka. Prilično sam sigurna da se ne može tako lijepo upiti sa podlogom kao patiniranje direktno na osušen motiv. NO, to je samo moja pretpostavka, kako rekoh.

   Moj način patiniranja je sledeći: pošto smo predmet na kome radimo ofarbali, zalijepili salvetu i osušili, pripremimo patinu, pamučnu krpicu i papir. Ja koristim novinski jer mi TAMAN upija, ni previše ni premalo, mada ga poneko ne preporučuje zbog mogućeg razmazivanja štamparske boje koje se meni nikad nije desilo. Preporučivo je imati i rukavice zbog zamrljanih ruku, kao i vlažne maramice za uklanjanje nekih eventualnih grešaka - ja to oboje zaboravim pripremiti. :D

   Krpicu omotanu na prst vrhom umočim u patinu (ja u te svrhe koristim trenutno Pentartovu patinu, koju možete vidjeti u mom ranije objavljenom postu o uređivanju poštanskog sandučića: Sandučić ), rastrljam po novinama da se višak upije i kad vidim da ostaje u vidu jače ili slabije sjene (zavisno šta želim postići), onda nanosim na predmet, polako utrljavajući od krajeva ka sredini ili naglašavajući neke detalje. Uvijek sjenčite više puta, jer ćete tako imati veću kontrolu nad količinom patine nego da odjednom nanesete jači sloj.
   Patina se mora sušiti mnogo duže nego akrilne boje i treba je ostaviti da se baš lijepo osuši, da ne bi bilo problema sa ljepljivim lakom na kraju. Radije se malo strpite sa lakiranjem, poslije je teško ispraviti problem sa ljepljivošću.

   Ono što baš ne volim vidjeti, a povremeno može da se vidi kod onih koji ne vode mnogo računa o skladu rada, je patina nanesena bez ikakvog reda, što količinski, što prostorno. Takvi radovi izgledaju aljkavo, da ne kažem prljavo i zamazano i mislim da su potpuno promašili poentu patiniranja, koja je da radu doda starinski, vintage izgled, a ne nešto što izgleda kao da je stajalo u automehaničarskoj radionici.
    Uopšte treba biti umjeren i voditi računa o gomili detalja kada se radi dekupaž (u ovom slučaju) - od odabira boje podloge, salvete, načina na koji se koriste šabloni i strukturne paste - da bi cjelina izgledala dobro na kraju. Upravo zato što nam sve ove tehnike ostavljaju gomilu mogućnosti za improvizaciju, nedopustive su mi neke kardinalne greške koje se prave čak i kad je riječ o početnicima, a kamoli onima koji se već duže vrijeme bave ovim tehnikama, bez obzira da li je riječ o hobiju za sebe ili o nečemu što se prodaje. OK, možda ovo iz mene progovara kontrol frik, ali samo volim da ako očekujete pozitivan sud date sve od sebe! :D No, oprostićete mi, jer danas slavimo rad, a ne zabušavanje. ;) U to ime - jedna od meni dražih pjesama ovakve tematike, "Crveni makovi": https://www.youtube.com/watch?v=r4zFrBicKYc Lijepo provedite maj. ;)

Bilježnica za recepte

   Oni koji se hrane ne plaše, neka prvo uključe sledeću pjesmu i uz nju pročitaju sledeći post koji svakako ima veze sa današnjom temom :) https://www.youtube.com/watch?v=_dMWRT73GyQ Naravno, mogu kasnije i pogledati kako je Marina Perazić izgledala prije nego je ispunila obećanje dato u pjesmi. :)

   A danas opet predstavljam rezultat farbanja i dekupažiranja. Ovaj put odlučila sam se oprobati sa preuređivanjem bilježnice za recepte. Volim uvoditi ponešto novo u ponudu za svoje kupce, a bilježnice su mi odavno primamljive. Rezultat je ovakav:

   Moram priznati da je bilo malo poteškoća pri preuređivanju, jer se prvi put susrećem sa radom na nečemu što se ne može fino izbrusiti, a pri tom nema površinu koja može lijepo upiti boju i povezati se sa njom. Iz toga razloga sam pripremila grunt od akrilne boje, drvofiksa i MALO vode, pa ga natapkala na cijelu vanjsku površinu. Ostavila sam da se osuši prije nego što sam dalje farbala prvo blijedom, a poslije i tamnijom nijansom neke žuto/oker boje. Ivice sam dodatno sjenčila da bi se motivi koje sam odabrala još bolje uklopili.
    Motive sam i odabrala u skladu sa temom, pa je na prvoj korici završio onaj neodoljivi kuvar, a na posljednjoj primamljivi mafini. Koristila sam i šablon da bi se taj neki vintage efekat pojačao i povezao i motive i boje i funkciju.

   Od početka sam sumnjala u postojanost boje na preklopima bilježnice, pošto je to jedini dio koji nije potpuno statičan i plašila sam se  da će, i pored grunta, vrlo brzo ispucati i oguliti se. Malo po preporuci, a malo zdravorazumski, odlučila sam preko toga dijela prilijepiti čipku koja je svakako bila dio paklenog plana da očara potencijalne kuvarice kojima nisu strani ni lijepi detalji u kuhinji. :)
Ispalo je TAČNO  onako kako sam to bila i zamislila da izgleda!

   Pošto sam namjenski birala bilježnicu za recept, pri kupovini sam tražila (i našla) neku sa lijepom unutrašnjošću, pa je i taj dio sasvim lijepo uklopljen u njen vanjski nježni izgled.

   Ovo je samo prva od bilježnica koje imam u planu raditi, pa budite slobodni pogledati povremeno šta ima novo na mojoj FB strani: https://www.facebook.com/HandmadeByGordanaL

Bon Appétit! ;)

Srećan Vaskrs! :)

   Hristos vaskrse, dragi moji slavljenici. Želim vam lijepo provedene praznike; ugodno vrijeme smo već dobili, konačno. :)

   Da, kriva sam zbog zabušavanja sa blogom posljednjih sedmica. Pošto ne mogu da se odlučim za najuvjerljiviji  izgovor, samo ću vam podvaliti nešto sličica onoga što sam ipak radila u posljednje vrijeme, a da ima veze sa današnjim danom! Ostalo ćete vidjeti vrlo brzo, obećavam.

   Dakle, za našu kuću sam uradila jedan mali nosač za jaje-čuvarkuću.  Nekako mi je bilo žao što ga svake godine premiještamo i nikako da nađe udobno mjesto, pa sam osmislila  ovaj mali stalak. :) Ovaj prototip će do sledećeg Vaskrsa biti modifikovan i spreman za poklanjanje i drugima.

   Ovo veselo pileće društvance sam iskoristila za uređivanje podmetača koji mogu, a ne moraju imati veze sa današnjim praznikom. Vjerujem da će se sasvim lijepo gnijezditi u nečijem domu i ostalim danima u godini. ;)

    Procedura za izradu je bila već standardna za dekupaž - akrilna boja, salveta, patina i akrilni lak. Moram priznati da mi je ovaj pileći motiv bio neodoljiv, pa sam se odlučila da cijeli set od 6  komada uradim samo sa njim, a ne (kao što najviše volim raditi) izmiješan sa ostalim srodnim motivima.

   Još jedna stvar koja je lijepo uklopljena u ovu šarenu proljećnu atmosferu je ovaj čabrić koji se može koristiti kao korpica za jaja, ali i na mnogo drugih načina. Izabrala sam bijelu i zelenu boju uz sjenčenje patinama.

    Nisam željela pretjerati sa koloritom, a ni motivima salveta - to bi mu oduzelo nešto od toga rustikalnog šarma. :) Za motive sam odabrala sitne cvjetove koji su se uskladili bojama  i veličinom.

    A sve zajedno se povezalo u neku lijepu skladnu cjelinu sa suncem i cvijetnjakom koji je napokon potpuno oživio. Vidimo se u nekom sledećem proljetnom danu. :)