четвртак, 2. новембар 2017.

Vintage kutija za nakit

Tutorijal za izradu zelene kutije sa pozlaćenim bordurama


     Kutija koju vam ovaj put predstavljam je malo drugačija od radova koje ste imali priliku vidjeti u ranijim tutorijalima, a razlog su novi materijali pomoću kojih je dobila ovakav izgled. Ako ste već isprobali nešto od savjeta za dekupaž, mali korak naprijed će biti upoznavanje sa rada sa rižinim papirom, kao i "pozlaćivanje" dijelova kutije, u ovom slučaju reljefa na njenim bočnim stranama. 
    Početak je standardan, poklopac sam obojila u bijelu boju da bi rižin papir imao svijetlu podlogu. Iako je nešto deblji i čvršći od salvete, i takva vrsta papira za dekupažiranje zahtnijeva svijetle podloge da bi se motiv lijepo i jasno istakao.


    Dok se poklopac sušio, na ivice  kutije sam nanijela kit za drvo preko šablona i ostavila ga da se osuši. Odabrala sam motive šablona sa nešto tanjim ivicama, da taj pozlaćeni dio ne bi bio preupadljiv. Kit sam nanijela nejednako, površina nije ostala potpuno glatka da bi i prianjanje  folije bilo nejednako i ostavilo utisak stare kutije sa pozlatom iskrzanom od vremena i korištenja. Ako biste vi radije da napravite potpuno gladak  reljef i pozlatu, kit izravnajte špahtlicom, a po sušenju obavezno i išmirglajte.


    Na bočne strane kutije sam nanijela središnji dio istog motiva, da ne bude previše različitih oblika. Šablon uvijek sa strana zalijepite molerskim ljepilom da ne mrda dok nanosite kit ili reljefnu pastu.


     Sve vanjske površine kutije sam obojila akrilnom bojom u akvamarin nijansi. Bojila sam dva puta  polusuvim sunđerom, da ne ostaju tragovi četke.


    Po sušenju sam ivice i reljef sjenčila zelenom bojom, takođe polusuvim sunđerom, da se ne bi previše zamrljalo. Iako je ideja bila da kutija bude u vintage stilu u kojem nije neophodno da se vodi računa o preciznosti, uvijek je bolje da postoji kontrola nad nanosima boje, nego da ostaju haotične mrlje koje naknadno ostavljaju utisak zamazanosti i odvlače pažnju sa osnovnih motiva.


    U istu nijansu zelene sam dodala malo tamno plave i njome takođe sjenčila ivice i prevoje na kutiji, postepeno, da bi se dobila što prirodnija iznijansiranost.


    Poslije potpunog sušenja boje pozabavila sam se najljepljivijim dijelom ovoga projekta - prenošenjem zlatne boje sa folije na  reljefni dio kutije.  Moram priznati da sam se prvi put iskušala u tome, pa je i za mene cijeli poduhvat bio novo iskustvo.
    Za taj vid uređivanja osim folije u zlatnoj (ili srebrenoj i bronzanoj boji - po želji) potrebno je i ljepilo za foliju. Uglavnom dolazi u tubama kakvu vidite na fotografiji ispod. Zbog uskog aplikatora na tubi lako je kontrolisati količinu koja i ne treba biti velika.


    Dio na kojem će biti pozlata potrebno je premazati ljepilom za foliju i ostaviti da malo odstoji. Ne treba ga nanositi mnogo; ja sam ga dodatno razmazivala i tankim kistom. Meni je najlakše bilo da foliju isiječem na manje djeliće, pa da je tako naizmjenično stavljam na reljef, ali pretpostavljam da možete prilijepiti i veći komad odjednom, zavisno o kakvom se obliku radi.
    NARAVNO da sam prvi put foliju na ljepilo stavila naopako. 😀 Sjajniji dio NE ide direktno na ljepilo, nego onaj koji ne sjaji. 


    Nakon što se folija stavi na željeni dio, poželjno je blago je prstom "prepeglati", pa povući kraj i odlijepiti je sa površine. Zlataste  čestice će ostati prilijepljene. Ako negdje niste nanijeli dovoljno ljepila, možete ponoviti postupak, ispočetka.
Kod mene je to na kraju izgledalo ovako:


     Unutrašnjost kutije sam odlučila obojiti u tamno plavu boju, bez ikakvih drugih nijansi i sjenčenja, pa na kraju nanijeti otisak preko šablona.


    DODATNI SAVJET:  kada bojite ivice nekog predmeta, a bitno vam je da boja ne prelazi na drugu stranu, na ivice zalijepite molersku traku koja neće sa sobom odlijepiti boju, ali će zaštititi površinu od podljevanja druge boje.


    Za osnovni motiv na kutiji sam izabrala dio Rich rižinog papira. Rad sa rižinim papirom je mnogo lakši nego lijepljenje salvete i pravo je uživanje. Iako je takođe tanak i poluproziran, što mu daje gipkost pri lijepljenju i lijepo prianjanje, za razliku od debljih dekupaž papira, ipak ima dovoljnu čvrstoću da se ne kida lako kao salveta niti se toliko gužva, ako iole vodite računa o tome.
Ja sam prvo premazala  dekupaž ljepilom površinu poklopca kutije.


    Poslije toga sam pažljivo stavila papir na poklopac, počevši od kraja podloge ka sredini i završila na drugom kraju. Izrezala sam malo veću površinu papira nego što je podloga, da se ne bi vidjeli prelazi na krajevima poklopca, ako bi se lijepio papir podjednakih dimenzija. Na ovaj način mnogo bolje prione uz samu podlogu. Kada je motiv legao na svoje mjesto, ponovo sam preko njega prešla dekupaž ljepilom.


    Poslije sušenja ljepila, višak papira sam ošmirglala brusnim papirom srednje granulacije, a zatim i onim sasvim finim, da se uklone svi ostaci po ivicama.


    Da bih postigla željeni efekat postaranosti, u kombinaciju sam ubacila i antik medijum. Taj medijum je takođe na akrilnoj bazi kao i boje koje sam koristila na početku, ali za razliku od njih, u sastavu nema smole i zbog toga je poslije sušenja periv vodom. Zbog toga se koristi za različita nijansiranjai postizanja antik efekta na jednostavan način - višak se uklanja blažnom maramicom.
    Za početak je potrebno površinu premazati medijumom; ne mora biti posebno precizno niti ravnomijerno u količini. Ionako je cilj da ne bude jednako ni sterilno. Ja sam ga nanosila četkom namjerno ostavljajući tragove povlačenja.


    Potrebno je  ostaviti ga da se potpuno osuši, a onda ga nježno uklanjati vlažnom maramicom. Može se ostaviti više ili manje, zavisno kakav se efekat želi postići. Ja sam željela dobiti blagi tamni premaz preko zelene boje, kao i istaći reljefe tako što će medijum ostati uz njegove ivice.


    Nanošenjem antik medijuma preko pozlaćenih dijelova kutije dobila sam dva efekta - neželjeni je bio taj da sam odlijepila i jedan dio pozlate, pa sam poslije ipak morala ponegdje da je naknadno dodam. Drugi efekat je bio onaj koji sam željela - da se zlatni sjaj malo ublaži tim premazom i da se dobije upravo taj tamni sjaj kakav imaju stari predmeti.


    U unutrašnje strane kutije sam preko šablona nanijela svjetlucavu nijansu zelene boje, da razbije ozbiljnost one tamno plave podloge. 


    Kao i uvijek, posljednja radnja je lakiranje akrilnim lakom, u više slojeva. Lakiranjem štitite boje od oštećenja i olakšavate čišćenje samog predmeta. Bilo da lakirate tečnim lakom ili onim u spreju, svaki prethodni sloj laka mora biti potpuno suv.


    Svjetlucanje pozlate  kutiji je dalo otmjen ton, ali je dovoljno ublaženo bojama i motivima da ne odvuče u kič. Reljef je istaknut taman toliko da se poveže sa žutom bojom na poklopcu, a da ne odvuče svu pažnju sa njega. Na kraju je sve izgledalo ovako:


    Unutrašnjost uglavnom nije potrebno previše istaći, ali je lijepo dodati poneki detalj.


    Moj izbor laka za ovakve predmete  je onaj koji nije previše sjajan, nego više ima taj satenski sjaj. 


    Kao i svi radovi koje sam vam ranije prikazala, i ovaj se može improvizovati na bezbroj načina, u izboru oblika, podloga, boja, motiva i time prilagoditi onome što želimo postići. Ako imate bilo kakve nedoumice vezane za neku od tehnika, javite se da prodiskutujemo. 


Više mojih radova možete pogledati u albumima na mojoj FB stranici: Handmade by GordanaL .
   Ako ste radije za video-tutorijale, bacite pogled i na moj Youtube kanal

Ako želite da se okušate u sličnim preuređenjima, sav potreban materijal ćete pronaći u Hobby Art centru u Sarajevu, kao i dodatne savjete za njihovo korištenje.