четвртак, 28. мај 2015.

Preuređenje komodice iliti priča o jednom prijateljstvu :)


     I tako....vratih se  sa relativno kratkog, ali divnog putovanja i sad čamotinju koju povratak kući najčešće izaziva utapam u farbanju  i lijepljenju salveta... A da postoji još jedna veza između ugodnog odmora i farbanja, dokazaće vam i današnja priča. Elem, na put sam krenula naivno optimistična da i četke imaju odmor istovremeno, a vratila se sa iskustvom  preuređivanja namještaja više! :D
    Dakle, ovo je priča o dotjerivanju ove divne komodice iz prilično zapuštenog stanja do ovoga što vidite, a u šta su se svi akteri priče zaljubili! Takođe je to i mali prikaz koliko je lakše raditi u paru...a najlakše savjetovati i ići na kojekakve ručkove dok drugi lakiraju zajednički projekat...no, dobro!


     Dakle, bila sam u posjeti svojim dragim kumovima i poslije nekoliko dana lakih šetnji usvojen je prijedlog da se prihvatimo zajedničkog posla i preuredimo jednu naoko nezanimljivu komodicu. To je jedna od onih koje su se povlačile kao dio većih ormarčinastih aranžmana po većini starijih domaćinstava. A upravo zbog svoje jednostavnosti ovaj komad namještaja je vrlo zgodan za dalja preuređivanja, pošto zbog svedenog stila trpi igranje bojama i nijansama, kao i eventualnim motivima za dekupaž. 
   Jedna od bočnih strana je bila malo rasklimana i odvojena, pa smo ga morali zalijepiti drvofiksom i dodatno učvrstiti ekserom, na opštu radost komšiluka. :)


   Ono što mi je prije početka radova izazvalo manju nesigurnost u uspijeh preuređivanja je to što zbog dužine mog boravka nismo imale dovoljno vremena za šmirglanje, pa smo morale pribjeći farbanju nečim što ne zahijeva takvu pripremu. (NARAVNO da bih najradije UVIJEK izbjegla šmirglanje, da se ne lažemo.)
   Prvo sam se raspitala za chalk paints, da li ih je moguće nabaviti, kako se ponašaju i sve to. Dekupažerski svijet u FB grupama kreativaca je iznio svoje savjete i preporuke iz kojih je jedino praktično tog momenta bilo otići u hram svih potrepština za kreativce  - Modelinu i tamo se raspitati. Zgodna preporuka koja se rado razmjenjuje među dekupažerkama je pravljenje sopstvene chalk boje, što mi je primamljivo za neke buduće projekte, ali za ovaj sa manjkom vremena nije bilo.
   U Modelini se ispostavilo da nam pakovanja, tj. količine gotovih chalk boja ne odgovaraju, jer je najmanja (100ml, ako se ne varam) bila premalena, a sledeća militraža prevelika za naše potrebe. Vrlo ljubazna i za sve savjete predusretljiva radnica nas je posavjetovala da u tom slučaju prvo premažemo komodicu prajmerom, pa onda željenom bojom i da bi to trebalo biti sasvim dovoljno za ono što smo mi željele da postignemo.  Tako ohrabrene i naoružane bojama i četkicama smo odjurile da počnemo, s obzirom da su nam ostala još dva radna dana do mog povratka. OK, prvo smo svratile na kafu da još malo isplaniramo. I pročitamo novine. I pogledamo šta smo sve kupile.

   A onda smo, po povratku - pripremile terasu, iznijele komodu i prvi dio posla je počeo. Sama površina komode nije bila previše glatka (gornji dio nije bio uopšte tretiran ni bojom ni lakom), ali smo ipak malčice ošmirglale bočne strane i vrata, da bi  eventualno bolje prionuo prajmer. Nanijele smo ga u jednom sloju tako da je pokrio svu površinu dovoljno da se na njega može premazati boja.


      Prilično brzo se osušio, pa smo nastavile sa blagim šmirglanjem neravnina, a onda i sa farbanjem. Najbolja stvar u vezi akrilnih farbi i lakova je što se brzo suše i nemaju jake mirise.
   Čak i ovako neravnomijerno osušena  i zamazana, komodica je već obećavala da će biti divan vintage komadić. :)


     Neda je, u skladu sa ostalim namještajem i detaljima u stanu, odabrala ivory nijansu farbe, a ja smeđu patinu u pasti. Kako je farba prekrivala staru boju, tako se vidjelo  da je to bio pun pogodak.  Kao da je komodica jedva čekala da se ratosilja one neugledne boje i obuče svoju STVARNU prirodu! :)


    Poslije sušenja farbe koja je NAMJERNO ostavljena neujednačena zbog shabby efekta, isprobala sam tu patinu. Ja sam do sad radila sa tečnim bitumenom, kao i sa wax patinama, a ova je bila negdje između - baš pasta. Mnogo je nježnija i lakša za nijansiranje od tečnog bitumena sa kojim se mora biti oprezan da ne bi ostale mrlje. Nismo željele pretjerati sa patiniranjem, pa smo samo istakle ivice i dijelove koji bi prirodno trebali vremenom dobiti takve sjene. ;)


     Ostavljeno je sve da se dobro osuši preko noći, a onda je odlučeno da se ipak dodaju neki motivi na gornju površinu, pa smo ih kupili u zadnji momenat. :D Odabrani su ovi retro gradski motivi i nekako su se baš lijepo uklopili u čitavu tu priču i boje.


     Tu je došao momenat kad sam ja otišla na ručak, a kumi ostavila instrukcije kako da sve prelakira lakom u spreju. :D Mislim, u slučaju da baš poželi da završi dok ja ne dođem. NARAVNO da je završila. :D
   Kad sam se vratila, komodica je već bila na svom mjestu sa svim pripadajućim dodacima koji kao da su je čekali. :)


    Svakako, bilo je još par detalja za dotjerati. 


    Ovi tiplovi koji su nam od početka bili trn u oku su dobili svoje ukrase od jutane vreće i teksturom i mjestimičnim koloritom razbili i posljednje tračke jednoličnosti. :)


     Kada sam je posljednji put vidjela, izgledala je ovako. :) Moram priznati da sam vrlo ponosna na naš zajednički rezultat, tim prije što je ovo bio prvi put da se Neda susreće sa ovim tehnikama i da se odlično snašla u svemu tome. :) 
   Zaista je mnogo lakše raditi zajedno sa nekim,  jer se sav onaj gnjavatorski posao koji se ponekad razvuče unedogled podijeli. Da ne pominjemo brbljanja i pauze koji su uvijek ugodniji u društvu. :) Iskreno se nadam da  će biti još poneki zajednički rad u budućnosti.


   Za kraj, komodica je dobila i svoju lampu. :D


петак, 1. мај 2015.

O radu i redu! :)

   Ovaj udarnički post bih započela prigodnom pjesmom - Bandiera rosa, dabome.  A ko je za to bolji od KUD Idiota? ;)  Dakle, dok razgledate rezultate moga mukotrpnog rada, kliknite na pjesmu: https://www.youtube.com/watch?v=FG8Mz3j4jv8


   A ovaj put ću vam ukratko predstaviti dva seta podmetača, nedavno urađena (štaviše, lak na jednim se još uvijek suši), a i dati koji savjet u vezi patiniranja.


  Ova dva tematski potpuno različita seta podmetača, osim broja (po četiri komada u setu) povezuju i boje i nijanse patine. BAŠ volim praviti takvu atmosferu kada radim dekupaž, pa se često te nijanse mogu vidjeti i na kutijama. Iako su motivi koje koristim u ovim kompletima često sa različitih salveta čije su boje podloge uglavnom raznovrsne, patiniranjem ih ujednačim da bi sve bilo dio lijepo uvezane cjeline.


   Na FB grupama koje okupljaju dekupažere često se postavlja pitanje koji je pravilan ili najlakši način korištenja patine ili bitumena. Uvijek kažem da ne postoji JEDNO pravilo, nego se svodi na iskustvo i improvizaciju. Naposlijetku, postoje i različite vrste patine, od tečne do onih sa voskom, pa se ne mogu ni koristiti na isti način.
   Najčešće nedoumica koju početnici imaju je da li patinirati prije ili poslije lakiranja. Ja nisam nikad koristila patinu poslije lakiranja iz jednostavnog razloga  - zadovoljna sam načinom koji ja koristim. ;) Prednost nanošenja patine preko sloja laka su lakše popravke ako nanesete previše (možete višak lakše ukloniti), a i bolje klizi - to su iskustva drugih koja sam pročitala i pohranila u svoju varljivu memoriju. :D Takođe nema podljevanja pod salvetu koje može ostaviti ružne flekice, ako salveta nije BAŠ dobro zalijepljena. Meni tu kao mane djeluje ona moguća neujednačenost i slabije stapanje sa podlogom koja se može desiti kada nešto masnije strukture kao što su patine utrljavate na glatku površinu kakvu daje sloj laka. Prilično sam sigurna da se ne može tako lijepo upiti sa podlogom kao patiniranje direktno na osušen motiv. NO, to je samo moja pretpostavka, kako rekoh.



   Moj način patiniranja je sledeći: pošto smo predmet na kome radimo ofarbali, zalijepili salvetu i osušili, pripremimo patinu, pamučnu krpicu i papir. Ja koristim novinski jer mi TAMAN upija, ni previše ni premalo, mada ga poneko ne preporučuje zbog mogućeg razmazivanja štamparske boje koje se meni nikad nije desilo. Preporučivo je imati i rukavice zbog zamrljanih ruku, kao i vlažne maramice za uklanjanje nekih eventualnih grešaka - ja to oboje zaboravim pripremiti. :D


   Krpicu omotanu na prst vrhom umočim u patinu (ja u te svrhe koristim trenutno Pentartovu patinu, koju možete vidjeti u mom ranije objavljenom postu o uređivanju poštanskog sandučića: Sandučić ), rastrljam po novinama da se višak upije i kad vidim da ostaje u vidu jače ili slabije sjene (zavisno šta želim postići), onda nanosim na predmet, polako utrljavajući od krajeva ka sredini ili naglašavajući neke detalje. Uvijek sjenčite više puta, jer ćete tako imati veću kontrolu nad količinom patine nego da odjednom nanesete jači sloj.
   Patina se mora sušiti mnogo duže nego akrilne boje i treba je ostaviti da se baš lijepo osuši, da ne bi bilo problema sa ljepljivim lakom na kraju. Radije se malo strpite sa lakiranjem, poslije je teško ispraviti problem sa ljepljivošću.


   Ono što baš ne volim vidjeti, a povremeno može da se vidi kod onih koji ne vode mnogo računa o skladu rada, je patina nanesena bez ikakvog reda, što količinski, što prostorno. Takvi radovi izgledaju aljkavo, da ne kažem prljavo i zamazano i mislim da su potpuno promašili poentu patiniranja, koja je da radu doda starinski, vintage izgled, a ne nešto što izgleda kao da je stajalo u automehaničarskoj radionici.
    Uopšte treba biti umjeren i voditi računa o gomili detalja kada se radi dekupaž (u ovom slučaju) - od odabira boje podloge, salvete, načina na koji se koriste šabloni i strukturne paste - da bi cjelina izgledala dobro na kraju. Upravo zato što nam sve ove tehnike ostavljaju gomilu mogućnosti za improvizaciju, nedopustive su mi neke kardinalne greške koje se prave čak i kad je riječ o početnicima, a kamoli onima koji se već duže vrijeme bave ovim tehnikama, bez obzira da li je riječ o hobiju za sebe ili o nečemu što se prodaje. OK, možda ovo iz mene progovara kontrol frik, ali samo volim da ako očekujete pozitivan sud date sve od sebe! :D No, oprostićete mi, jer danas slavimo rad, a ne zabušavanje. ;) U to ime - jedna od meni dražih pjesama ovakve tematike, "Crveni makovi": https://www.youtube.com/watch?v=r4zFrBicKYc Lijepo provedite maj. ;)