Приказивање постова са ознаком birds. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком birds. Прикажи све постове

петак, 1. мај 2015.

O radu i redu! :)

   Ovaj udarnički post bih započela prigodnom pjesmom - Bandiera rosa, dabome.  A ko je za to bolji od KUD Idiota? ;)  Dakle, dok razgledate rezultate moga mukotrpnog rada, kliknite na pjesmu: https://www.youtube.com/watch?v=FG8Mz3j4jv8


   A ovaj put ću vam ukratko predstaviti dva seta podmetača, nedavno urađena (štaviše, lak na jednim se još uvijek suši), a i dati koji savjet u vezi patiniranja.


  Ova dva tematski potpuno različita seta podmetača, osim broja (po četiri komada u setu) povezuju i boje i nijanse patine. BAŠ volim praviti takvu atmosferu kada radim dekupaž, pa se često te nijanse mogu vidjeti i na kutijama. Iako su motivi koje koristim u ovim kompletima često sa različitih salveta čije su boje podloge uglavnom raznovrsne, patiniranjem ih ujednačim da bi sve bilo dio lijepo uvezane cjeline.


   Na FB grupama koje okupljaju dekupažere često se postavlja pitanje koji je pravilan ili najlakši način korištenja patine ili bitumena. Uvijek kažem da ne postoji JEDNO pravilo, nego se svodi na iskustvo i improvizaciju. Naposlijetku, postoje i različite vrste patine, od tečne do onih sa voskom, pa se ne mogu ni koristiti na isti način.
   Najčešće nedoumica koju početnici imaju je da li patinirati prije ili poslije lakiranja. Ja nisam nikad koristila patinu poslije lakiranja iz jednostavnog razloga  - zadovoljna sam načinom koji ja koristim. ;) Prednost nanošenja patine preko sloja laka su lakše popravke ako nanesete previše (možete višak lakše ukloniti), a i bolje klizi - to su iskustva drugih koja sam pročitala i pohranila u svoju varljivu memoriju. :D Takođe nema podljevanja pod salvetu koje može ostaviti ružne flekice, ako salveta nije BAŠ dobro zalijepljena. Meni tu kao mane djeluje ona moguća neujednačenost i slabije stapanje sa podlogom koja se može desiti kada nešto masnije strukture kao što su patine utrljavate na glatku površinu kakvu daje sloj laka. Prilično sam sigurna da se ne može tako lijepo upiti sa podlogom kao patiniranje direktno na osušen motiv. NO, to je samo moja pretpostavka, kako rekoh.



   Moj način patiniranja je sledeći: pošto smo predmet na kome radimo ofarbali, zalijepili salvetu i osušili, pripremimo patinu, pamučnu krpicu i papir. Ja koristim novinski jer mi TAMAN upija, ni previše ni premalo, mada ga poneko ne preporučuje zbog mogućeg razmazivanja štamparske boje koje se meni nikad nije desilo. Preporučivo je imati i rukavice zbog zamrljanih ruku, kao i vlažne maramice za uklanjanje nekih eventualnih grešaka - ja to oboje zaboravim pripremiti. :D


   Krpicu omotanu na prst vrhom umočim u patinu (ja u te svrhe koristim trenutno Pentartovu patinu, koju možete vidjeti u mom ranije objavljenom postu o uređivanju poštanskog sandučića: Sandučić ), rastrljam po novinama da se višak upije i kad vidim da ostaje u vidu jače ili slabije sjene (zavisno šta želim postići), onda nanosim na predmet, polako utrljavajući od krajeva ka sredini ili naglašavajući neke detalje. Uvijek sjenčite više puta, jer ćete tako imati veću kontrolu nad količinom patine nego da odjednom nanesete jači sloj.
   Patina se mora sušiti mnogo duže nego akrilne boje i treba je ostaviti da se baš lijepo osuši, da ne bi bilo problema sa ljepljivim lakom na kraju. Radije se malo strpite sa lakiranjem, poslije je teško ispraviti problem sa ljepljivošću.


   Ono što baš ne volim vidjeti, a povremeno može da se vidi kod onih koji ne vode mnogo računa o skladu rada, je patina nanesena bez ikakvog reda, što količinski, što prostorno. Takvi radovi izgledaju aljkavo, da ne kažem prljavo i zamazano i mislim da su potpuno promašili poentu patiniranja, koja je da radu doda starinski, vintage izgled, a ne nešto što izgleda kao da je stajalo u automehaničarskoj radionici.
    Uopšte treba biti umjeren i voditi računa o gomili detalja kada se radi dekupaž (u ovom slučaju) - od odabira boje podloge, salvete, načina na koji se koriste šabloni i strukturne paste - da bi cjelina izgledala dobro na kraju. Upravo zato što nam sve ove tehnike ostavljaju gomilu mogućnosti za improvizaciju, nedopustive su mi neke kardinalne greške koje se prave čak i kad je riječ o početnicima, a kamoli onima koji se već duže vrijeme bave ovim tehnikama, bez obzira da li je riječ o hobiju za sebe ili o nečemu što se prodaje. OK, možda ovo iz mene progovara kontrol frik, ali samo volim da ako očekujete pozitivan sud date sve od sebe! :D No, oprostićete mi, jer danas slavimo rad, a ne zabušavanje. ;) U to ime - jedna od meni dražih pjesama ovakve tematike, "Crveni makovi": https://www.youtube.com/watch?v=r4zFrBicKYc Lijepo provedite maj. ;)


субота, 17. јануар 2015.

Neke malo drugačije ogrlice

 

     Nekoliko postova je prošlo bez priče o nakitu, pa da to popravimo. :) Ovaj put ću vam pokazati posebnu "vrstu" ogrlica, ako se uopšte ovako različite mogu svrstati zajedno. Recimo da im je zajedničko to što su često dvoslojne ili troslojne i da imaju mnogo perli različitih boja i oblika. Neke su samo u jednom nizu, ali takođe pomjerene od uobičajene jednostavnosti bar odabirom metalnih privjesaka.


    Volim raditi ovakve ogrlice jer su zaista posebne. Kombinujem različite materijale, od poludragog kamenja preko stakla do akrila i plastike. Neke perle su ručno rađene, druge su izvađene iz one kutijice u koju odlaze perlice kada ostanu kao posljednja od gomile iskorištenih. :D
    Ova ogrlica ima perle od FIMO polimerne gline koje sam napravila specijalno za nju, da bi izgledalo kao da su izjedene od soli. :)


     Na ovoj su perle rađene od papira kviling tehnikom i zaštićene lakom; njih sam dobila i lijepo su se uklopile u dosadašnje radove.



    Neke, opet, imaju dodatak u vidu lanaca sa velikim karikama, koji su najčešće aluminijski, pa nisu previše teške, a i ne izazivaju alergije. Svakako, treba uskladiti osnovne stvari, od boja lanaca i perli do neke ravnoteže u rasporedu, čak i kad su ogrlice asimetrične.


   Najviše volim napraviti ogrlice "sa pričom" - povezati boje i eventualne metalne privjeske u jednu cjelinu. Priznajem da su mi najdraže ove sa pticama i jesenjim bojama. Tu sam sa privjescima kombinovala perle od ćilibara, malahita, ahata, akrila, stakla



    Kada radim sa ovakvim lancima krupnijih karika, uvijek se plašim da ne pretjeram sa dodacima pošto su sami po sebi upečatljivi. OK, danas je teško pretjerati i dodati nečega previše, jer se nosi SVE, ali ne volim baš nabacati materijal samo tako, da se popuni mjesto. :D Tako sam na ovoj dodala samo ključić kao detalj i niz za perlicama od poludragog kamena granata. Žao mi je što se kod nas ne mogu češće naći krupnije perle od tog kamena jer je zaista prelijep.



    Ove ogrlice sa jednim nizom su SKORO pa simetrične, ali sam monotoniju razbila sitnim detaljima, poput okrenutih perli ili drugačijih manjih privjesaka. :)



   Staklene perle sa donje fotgrafije su dugo čekale da dobiju svoje mjesto i u zajedničkoj kombinaciji sa aluminijskim lancem boje srebra su dočekale svojih pet minuta. :) Hvala Selmi koja mi ih je poklonila. :)



      Svakako, vodila sam računa i o potrebama potencijalnih kupaca, pa su tako neke dosta duge, a neke kraće (mada to uvijek mogu naknadno prilagoditi, po želji ). Ove dvije, iako vrlo različite po dužini, povezuju lanci krupnih karika umetnuti na stranama. 



      Kao i nakit koji sam vam ranije predstavljala, tako je i bar polovina ovih ogrlica već našla svoje vlasnice, na obostrano zadovoljstvo. :))
     Sve koje su još uvijek slobodne i nestrpljiv čekaju možete pogledati na mojoj facebook strani, sa ostalim komadima nakita : https://www.facebook.com/media/set/?set=a.125215920960776.26507.122860594529642&type=3




недеља, 22. децембар 2013.

Freebird

   (Napomena: ovaj post slušati uz sledeću pjesmu:    http://www.youtube.com/watch?v=np0solnL1XY )

  Vezano za ranije postove o sovama i vintage nakitu, u ovom možete pogledati fotografije medaljona sa još jednim motivom koji je u trendu. Riječ je kavezima, sa pticama ili srcima u njima, ponekad i praznim. Ja sam ih najradije koristila kao dijelove medaljona koje sam prvo farbala,pa zaljevala epoxy smolom, mada, ako je metalni privjesak većih dimenzija, ponekad i napravim samo lančić sa njim. 

   Iz kog razloga je ovaj motiv postao omiljen? Pomalo je nostalgičan, donekle i tužan.,a vrlo često i simboličan. Onome kome ga poklanjamo može reći da samo on može otvoriti vrata svog kaveza i pustiti ptičicu da ode. :) U nekom drugom slučaju ukazaće na to da smo sami svoje srce ogradili kavezom, nekako kao u pjesmi Prljavog Kazališta. A ponekad...samo ponekad...i da je naš kavez zapravo otvoren i možemo otići u svakom momentu, samo da hoćemo. A ipak smo tu.





   Naravno, postoji i sasvim drugi ugao posmatranja i neka druga istina - da su slobodne ptičice često usamljenije od ostalih, ma kako to paradoksalno zvučalo. Znaju one zašto je to tako. :)


   Kako bilo da bilo, ti romantični, a tužnjikavi motivi su bili i biće nešto što žene vole. Neka kavezi sa ćutljivim ptičicama budu samo oko vašeg vrata, ne i u srcima. <3

Više nakita možete pogledati na Facebooku: https://www.facebook.com/HandmadeByGordanaL


субота, 14. децембар 2013.

Sove


   Prije nekoliko godina sove su se pojavile kao motiv na nakitu, a onda su se raširile na sve - ispletene kapice, filcane detalje, dekupažirane kutije, četke za kosu, podmetače... Čini mi se da nijedan motiv nije ovako preplavio svaki upotrebni i dekorativni predmet. :) Teško im je i odoljeti, ima toliko varijacija na tu temu - različite dimenzije, boje, materijali, veličine; nemoguće je ne naći bar jednu koja će vas osvojiti. :)


   Trudila sam se da je ne koristim previše često na nakitu, jer ne volim kada jedan motiv previše dominira nad ostalim. Uz to, volim imati raznovrsnu ponudu, jer su mi u kupci takvi. Pa ipak, kada sam birala fotografije za ovaj post, vidjela sam da ih je bilo poprilično, neke se ljuljuškale na naušnicama, druge "utopljene" u medaljone epoxy smolom, treće kao privjesak na ogrlicama, četvrte na drvenim četkama za kosu...

 
                                                  
   Imate li vi svoju sovu? :)