четвртак, 24. децембар 2015.

Inspirisano zimom

 
   Decembar je razmijenio posljednju trećinu, zima je i zvanično nastala, Nova godina je tu sa sedam dana. Nekako kao da se sve dešava brzinom koju jedva da sustižemo... Nama koji zimu ne volimo svakako godi ta brzina - ja sam od onih koji čim prođe Božić počnu da iščekuju proljeće. :D
   A realno, i nije neka zima, temperature su uglavnom u plusu, snijega jedva da ima negdje, pa onima koji ga vole poklanjam jednu lijepu pjesmu, da bar slušaju o njemu dok čitaju ovaj post. :) Dakle, klik na ovaj link.

   A sada da vam predstavim svoje kreacije sa zimskom tematikom. Bilo ih je, što po narudžbi, što nastale pomoću moje raspojasane inspiracije. :D Moram priznati da, iako nisam zimoljubac, volim sniježne teme, novogodišnje vesele boje i motive i da rado izrađujem takve stvarčice.


    Ova kutija je jedna od najljepših koje sam do sada uredila. Zaljubila sam se u nju već dok sam naručivala repromaterijal, jer je imala divan dizajn - od lijepo zaobljenih ivica, preko praktične ladice i unutrašnjosti, pa sve do divnih metalnih ručkica. Zbog svega toga sam se potrudila da nađem i lijep glavni motiv za gornju površinu, pa sam poslije duže pretrage izabrala jednu vilu. :) Boje sam prilagodila hladnijim zimskim tonovima, ali i detaljima koji su  se morali uklopiti uz sve ostale površine.


    Ovakvi metalni detalji ne trpe previše upadljivih šara koje bi odvukle pažnju sa njih, pa nisam mnogo komplikovala. Motiv na ladici sam odabrala da bi razbio jednoličnost koju bi plavo-siva boja mogla stvoriti. Mislim da je savršeno odradio posao. :)


    Na bočnim stranama kutije nisam željela raditi dekupaž, da se ne bi stvorio čitav vašar različitih motiva i ostavila sam je sa osnovnom bojom kutije koju sam odabrala, ali sam napravila reljef isti kao i na poklopcu kutije, samo sam ga različito sjenčila.


    Unutrašnjost je dobila takođe plavu boju, ali u nijanski večernjeg neba sa zvjezdicama. :) Pregradama sam dodala još samo motive i boje kakvi su bili i na ladici, da povežemo čitavu cjelinu.
    Cijeloj kutiji sam dala taj pomalo pohabani izgled, u skladu sa temom i njenim oblikom. Najljepši dio u svemu je da je ona već našla svoj dom u jednoj divnoj kući kod nekoga kome se svidjela na prvi pogled. Hvala Veri kod koje je vila odlepršala. <3


     Uz kutije, omiljena stvar koju radim za zimske praznike su podmetači. Sa njima se nikad ne može pretjerati u djetinjastim motivima, pa se na ovim koje sam uradila po narudžbi našlo i medvjedića, pingvina, patuljaka, a i poneki Snješko i Djed Mraz. Šarenilo i pozitivna atmosfera je ono što ovakav poklon svakako učini onim koji će se pamtiti zadugo. :)


     Komplete podmetača od medijapana sam uredila dekupaž tehnikom. Poslije klasičnog dekupažiranja, ivice podmetača sam lagano osjenčila bijelom bojom za dodatnu zimsku i sniježnu atmosferu - kada je već nema napolju. :) Dodala sam i malo srebrnastih šljokica.


    Podmetači su izrađeni u dva oblika - kružnom i četvrtastom. Meni su malčice draži okrugli, ali to je već stvar ukusa, a i različitosti.. :) Sada su svi već otputovali tamo gdje su i namijenjeni i nadam se da čine malo veselijim one prostore u i vrše svoju dužnost čuvajući stolove od šolja sa toplom čokoladom ili kafom. :)

              

     Sledeći predmet sa zimskom tematikom je obilježivač za knjige. Za njega sam odabrala sličicu sa irvasima na plavoj podlozi i prvo sam je zalijepila na osnovu, pa prelila lakom koji ima istu ulogu kao i epoksidna smola. Obilježivačima uvijek dodam i metalni lančić, za lakše označavanje dijela knjige do kojeg je pročitana. :)
     

     A kada smo već kod zaljevanja lakom ili smolom, tu je i nekoliko komada nakita koji takođe prate temu.


     Prsten i medaljon su osmišljeni kao komplet koji se, naravno, može i kupiti i nositi posebno. Na metalne osnove nanijela sam ledeno plavu boju, mjestimično je posvijetlila bijelom i dodala prah koji imitira snijeg. :)


      Medaljon sam uradila u steampunk stilu, pa je tako ideja da satni mehanizam pokreće snijeg koji pada. Pahuljice su takođe metalne. :) Sve je preliveno lakom i time se stvorio staklasti sloj koji dodatno asocira na led i zimu.


    Za prsten je iskorištena takođe metalna pahuljica, ali bez ikakvih drugih dodataka. Prsten je podesive širine, a i oblikom odgovara različitim ručicama - od onih sa dužim i užim prstima do kraćih i debljih. :)

    Posljednje u ovoj zimskoj kolekciji su naušnice na kojima su takođe pahuljice, ali drugačijeg oblika. I one su "zarobljene" lakom, ali njihova pozadina nije plave, nego smeđe boje sa sitnijim bijelim tačkicama.


    Sav ovaj, a i ostali nakit i dekorativne predmete možete pogledati na mojoj FB strani Handmade by GordanaL, dovoljno je da kliknete na link i razgledate ono što je u ponudi ili da naručite nešto što je izvodivo.
   Meni ostaje samo da vam poželim srećne pripreme za praznike, ako marite za njih. ;)

четвртак, 3. децембар 2015.

Želite li osvojiti jedan od unikatnih obilježivača za knjige? :)

           
             Ako ste na pitanje iz naslova odgovorili potvrdno, evo o čemu se radi!


            Krećemo sa darivanjem povezanim sa FB stranicom Crni biser. Ako ste ljubitelji knjiga, svakako posjetite tu stranu i pročitajte zanimljive recenzije i osvrte na pročitane knjige, a ovoga mjeseca možete osvojiti i knjige koje poklanjaju različiti darodavci. :) 

            Moj doprinos ovaj put je poklanjanje unikatnog obilježivača za knjige. Procedura za učestvovanje je jednostavna: kada otvorite fotografiju preko ovoga linka, ostavite komentar ispod nje, jer ću pomoću toga i Random generatora odabrati onoga koji će osvojiti obilježivač. ;) Takođe je potrebno da "lajkujete" moju Facebook stranu Handmade by GordanaL

            Darivanje se odnosi na učesnike iz Bosne i Hercegovine i traje do nedjelje 6. decembra.

             Više obilježivača, koje možete naručiti, pogledajte u albumu na mojoj stranici u koji možete zaviriti ako kliknete OVDJE.

петак, 13. новембар 2015.

Monro, tako se prezivala...

   Ne, nećemo se baviti vječitim dilemama i po život presudnim odlukama da li je bolji pisac Ivo ili Meša, ukusnija Milka ili Kinder čokolada, a bome ni da li je veći čovjekov prijatelj pas ili knjiga, pa se nećemo pozabaviti ni time da li je veća ikona stila Odri ili Merilin. Kao prvo, ne razumijem zašto se ljudi uopšte ograničavaju tim izborima, a kao drugo, napravila sam mali omaž Odri izradivši medaljon sa njenim likom, što ste mogli vidjeti ovdje: Post o epoksi nakitu
   Zato vam ovaj put mirne duše preporučujem da odslušate miks pjesama nezaboravne Merilin klikom ovdje i na fotkama ispod pogledate za šta je mene inspirisala.


     Kao što je već i očigledno, ovaj put sam se pozabavila uređenjem jedne kutije srednje veličine. Kako nisam imala salvetu sa likom Merilin, upustila sam se u avanturu zvanu transfer sa priručnim sredstvima. Ranije sam naišla na najjednostavniji način za rad sa transfer tehnikom za one koji nemaju ni gel ni papir namijenjen tome i odlučila sam da probam upravo tako.
    Fotografiju sam skinula odnekuda, u programu za obradu je okrenula zrcalno (mada ovakva fotka može da se preslika u oba smijera, ne gubi ništa od kvaliteta), odredila veličinu malo veću od površine poklopca kutije i odnijela je na štampanje.


    Dan prije štampe sam ivice poklopca premazala gitom za drvo preko improvizovanog šablona - mrežice za lijepljenje fasade. :) Sviđaju mi se ove sitne kockice i već sam tu mrežu koristila za sjenčenje nekih ranijih radova. Takođe sam na prednjoj strani kutije napravila mali reljef preko jednog od šablona.


    Kao i obično kada se radi sa gitom ili reljefnom pastom, ostavila sam da se osuši, prešmirglala da uklonim oštre ivice, pa ofarbala u crnu boju. Gornji dio kutije sam prefarbala u bijelo, kao i strane na donjem dijelu.


    Na osušeni poklopac kutije sam obilno namazala ljepilo za dekupaž. Obilnije nego što je bilo potrebno, ispostaviće se nešto kasnije. :D Na to sam zalijepila odštampani motiv; naravno, stranom sa printom direktno na ljepilo. Plastičnom karticom sam izravnala cijelu površinu i istisnula višak ljepila dok nije izgledalo potpuno ravno i ispeglano. Ljepilo koje je iscurilo sa strana sam odmah uklonila i obrisala da ne bi kasnije stvaralo ružne slojeve i začepilo onaj ranije urađeni kockasti reljef.
   Tako zalijepljen papir sam ostavila preko noći da se potpuno osuši, a onda prešla na taj dio koga sam se plašila - guljenje papira. Zapravo je na ovoj kutiji ispalo vrlo jednostavno i uspjelo je u potpunosti. Papir sam nakvasila vlažnom krpom, i onda lagano trljala, što krpicom, što prstima. Time se skidao onaj prvi, bijeli sloj papira, u čemu je zapravo sva poenta ovakvog rada. Trebate skinuti sve osim odštampanog motiva, strpljivo i u više navrata, dok god ne nestanu bijeli tragovi papira. Svakako, zavisi i kakav efekat želite da postignete - za nešto neće smetati ni ako ima primijesa te bjeličaste omaglice.


    Na bočne strane kutije klasičnom dekupaž tehnikom zalijepila sam dijelove salvete sa zebrastim motivom. Nisam željela previše boja, nego sam se odlučila da sa vanjskih strana kutija bude crno-bijela, a unutrašnjost efektna sa karmin crvenom koja je osjenčena takođe crnom. Da bih razbila monotoniju u unutrašnjosti, nanijela sam na poklopac šaru crnom bojom.
     Sjenčenjem sam takođe istakla i onaj reljef na prednjem dijelu kutije, da se ne bi previše utopio u tu bjelinu okolo, ali i kockice i ivice na poklopcu, samo što sam u tom slučaju radila sa bijelom bojom.


     Namjera mi je bila da kutiju sa likom Merilin Monro uradim donekle minimalistički, pa ako i ima nekoliko različitih detalja okolo, odsustvo previše boja je postiglo cilj. Moj prvi transfer je uspio i sve se uklopilo kako je i zamišljeno. :)
    Sva eventualna pitanja u vezi ovakvog prenošnja fotografije na predmete možete postaviti ispod posta, a takođe ostaviti i svoje utiske i iskustva vezane za tu tehniku.

   Na kraju ne mogu da odolim, a da vam ne preporučim još jednu, pomalo zaboravljenu, pjesmu po kojoj je post i dobio ime: Monroe
   Uživajte. ;)

недеља, 25. октобар 2015.

Halloween pred vratima ili nakit za osobe sa specifičnim ukusom :)

(Uz čitanje posta preporučujem slušanje Ghost song sa sledećeg linka: https://www.youtube.com/watch?v=mCRa7S8O-tU Nije strašno, majke mi. :) )



     Neću mnogo piskarati ovaj put, samo predstaviti komade nakita koji se savršeno uklapaju uz Halloween, koji samo što nije stigao. :) 


     Ne bih mnogo filozofirala na temu da li se to treba obilježavati, zašto se prave tematske žurke na tu temu i slične besmislice. U nekom od ranije napisanih postova sam se već dotakla toga, pa ću samo ukratko ponoviti - ja sam uvijek za to da se ljudi zabavljaju. ;) Priznajem i Nove godine i 8. mart i ravnodnevnice, dodolska prizivanja kiše, 1. i 9. maj - sve ono što ljudima znači iz nekog razloga, bilo da su to neka čvrsta lična ubjeđenja, bilo da je samo povod za zabavu.
     Nikad nisam bila na kostimiranoj zabavi, ali to ne znači da mi nije simpatično vidjeti koliko drugi znaju uložiti truda u to. :) Kao neko ko se smatra kreativnom osobom zaista uživam u maštovitosti šminke i kostima koje se najčešće ispolji upravo za Noć vještica.


     Moj mali doprinos toj temi je ova kolekcija nakita, koja može, a ne mora da se nosi baš tada. Vrlo je nosiva i u ostatku godine, za one koji vole ovakav nakit. Već ranije sam pravila prstenje sa ovim očicama i drago mi je da je već našlo svoje vlasnike. :)


      Ovaj put sam u kombinaciju ubacila i medaljone i naušnice i  ispalo je očekivano dobro. Posebno zanimljiv je ovaj medaljon srednje veličine. Boja oka i osnove za medaljon se savršno uklopila.


     Posebnu čar ovome nakitu daje ta trodimenzionalnost, kao i visoki sjaj koji ih nekako čini živim.:)


     Nakit je urađen u kombinaciji metala, plastike i epoksidne smole. Osnove su naravno od metala, dok su "oči" zapravo one plastične oči koje se koriste za izradu igračaka. Ne, nisam istranžirala nikakve medvjediće! :D Dobila sam ih kao repromaterijal i neko vrijeme su čekale da smislim šta raditi sa njima, dok nisu dočekale svoj čas. Moram priznati da ima malo više posla oko pravljenja ovakvog nakita, upravo zbog tih plastičnih dijelova. Njihov zadnji dio je zapravo kao šarafić, pa se on treba ravno odrezati i zatim isturpijati da bi bio potpuno ravan, jer u suprotnom ne bi mogao da lijepo nalegne na osnovu za koju ga lijepimo. Taj dio procesa izgleda ovako:


      Poslije toga frankeštajnovskog dijela posla, oči se lijepe na podlogu,a poslije sušenja zaljevaju epoksidnom smolom koja im i daje ovakav sjaj, ali i zaštitu i staklast izgled.


        Širina prstenja i dužina lanca su podesivi, pa je sve prilagodljivo različitim potrebama budućih vlasnika. ;)


       Ovaj i sličan nakit možete pogledati na mojoj FB  strani:   https://www.facebook.com/HandmadeByGordanaL



петак, 16. октобар 2015.

Kap po kap

(Napomena: tekst čitati uz pjesmu: https://www.youtube.com/watch?v=TzFnYcIqj6I )

    Da, stigla je...na kalendar, kišobrane, u ormare. I za sada uopšte nije tako strašna. :) Žene su izvukle čizme čim se pojavio prvi oblak poslije polugodišnjeg ljeta i kiša nas je tek nedavno spasila od potpunog haosa u modnim izričajima u kome su se sukobile sandale, gumene čizme, majice na bretele i krzno u pokušaju. Sada se održavamo na ugodnoj temperaturi i JOŠ UVIJEK uživamo u prelijepim bojama jeseni.


      Da bi se jesenji komadi odjeće sasvim uskladili, neophodno je osvježiti i nakit, pa tako dolazimo i na moj teren. ;) U posljednjih nekoliko sedmica sam radila raznovrsne stvari - nešto epoksi medaljona, za one koji vole vrlo upečatljiv i unikatan nakit, nešto prirodnih matrijala - ogrlica sa drvenim perlama.


     Dva medaljona na fotografiji iznad su izrađeni po narudžbi ljupke mlade dame :) i slični su nečemu što sam ranije radila. Priču o medaljonima sa lišćem možete pročitati na mom postu napisanom prije dvije godine, a nalazi se na ovom linku: http://handmadebygordanal.blogspot.ba/2013/12/kako-sacuvati-jesen.html . Moram priznati da su mi ti komadi nakita sa suvim lišćem vrlo dragi, jer se razlikuju od rada sa medaljonima koji se farbaju ili pripremaju pomoću papira za dekupaž.


     U jesnju atmosferu su se savršeno uklopile i hladnije nijanse zelene i plave boje, pa sam ih iskoristila za postarani izgled na ovome medaljonu-ogledalu. Uz malo zlatne patine, djeliće satnog mehanizma i epoksi smolu dobijena je savršena cjelina.



     Ptičica sa donje i uvodne fotografije sada već cvrkuće kod svoje vlasnice, iako sam bila u ozbiljnoj dilemi da li da je zadržim za sebe. Svidjelo mi se kao je taj maleni dio mehanizma dobio neki sasvim drugi život na medaljonu. :)


      Za one koji ipak vole manje neobične komade nakita i žele ih lakše uskladiti sa dnevnim kombinacijama takođe ima ponešto- Ako ste više za boju ćilibara, ovakve naušnice sa staklenim perlama su odličan izbor.


      A ako radije želite osvježiti zemljane boje, ništa bolje od crvenih perlica koje podsjećaju na jesenje plodove i sasvim sigurno razbijaju monotoniju.



   Naravno, ne zaboravite kišobran! Ni kao sredstvo za zaštitu frizure ni kao dio nakita. :D


   Drveni nakit je nekako van svih trendova, a uvijek u trendu, za one koji znaju da cijene prirodne materijale. Oduševila sam se bojom perli koje sam kupila u nedavnoj nabavci materijala i odlučila sam ih iskombinovati ovako:


     Pošto povremeno imam kupce koji su alergični na metale u nakitu, drvene perle sam samo nanizala na konop i vezala čvor na kraju, da ne bih stavljala one metalne kopče koje nekima uzrokuju te alergije. Dužina ogrlica je dovoljna da se mogu samo prevući preko glave.


     Srećan vam početak jeseni. ;)


     Ovaj i ostali nakit možet pogledati na mojoj FB strani:  https://www.facebook.com/HandmadeByGordanaL?pnref=lhc

среда, 7. октобар 2015.

Ružno pače ili preuređivanje komode sa ladicama







  Do izgleda ovoga shabby labudića se došlo sa mnogo truda, inspiracije i ponešto improvizacije, naravno. Na početku je sve izgledalo ovako:



    Kao što se da vidjeti na gornjim fotografijama, komodica je bila premazana debelim slojem laka neke "prirodne" boje da bi se, valjda, istakla tekstura drveta. Pa, moje mišljenje je da joj je taj premaz dao neizrecivo neugledan i dosadan izgled. Presuđeno je da se NEŠTO uradi, jer u ovom stanju nije bila baš upotrebljiva van špajza. ;)

    Ovakav jednostavan oblik komode je zapravo najzahvalniji za preuređivanje (podsjetite se i ranijeg uređivanja još neuglednije komodice: http://handmadebygordanal.blogspot.ba/2015/05/preureenje-komodice-iliti-prica-o.html ). Sa ovakvim oblicima, bez previše ukrasa, možete uraditi šta poželite - od različitih reljefa strukturnom pastom preko patiniranja sve do dekupaža.
     Vlasnik komode je poželio da bude jednostavna i svedena sa postaranim izgledom i manjim, ali efektnim detaljima u vidu reljefne šare.

      Kao što se moglo primijetiti u SVIM mojim postovima vezanim za preuređivanje i farbanje, najomraženiji posao za mene je svakako šmirglanje. :D Ovaj put sam bila pošteđena toga zlopaćenja, jer je taj mrski dio posla odradio vlasnik - hvala mu. :D


     Prvi korak poslije šmirglanja i brisanja prašine bilo je nanošenje gita za drvo preko šablona na središnji dio svake ladice. Odabrali smo jednostavan šablon srednje veličine, takav da ne zauzme previše prostora, ali ni previše malen da bude neupadljiv. S obzirom da je vrijeme bilo BAŠ toplo, git se prilično brzo osušio, pa se mogao lagano prešmirglati, tek toliko da se ublaže oštre ivice reljefa.

     Sama drvena površina je bila vrlo glatka, pa sam za prvi sloj iskoristila bijeli grunt. Pošto je nešto gušći i ljepljiviji od boje, odlično pokriva i pravi savršenu podlogu za nanošenje boje koja bi bez ovakvog premaza mnogo teže sama ravnomijerno prekrila drvo. Grunt je najbolje koristiti upravo za ovakva preuređivanja gdje treba bolje prekrivanje površine, dok za podloge koje ranije nisu bile tretirane  nema potrebe za tim i boja se može nanositi bez problema.
     Takođe, grunt je odlična podloga za sve glatke površine koje teško prihvataju boju, poput stakla, plastike i ostalog.


      Poslije sušenja grunta, sve je nekoliko puta prefarbano akrilnom bojom. Osnovnu boju komode smo dobili miješanjem bijele i smeđe akrilne boje sa oker tonerom. 
      Šablon se opet vratio u igru - ovaj put da bismo reljefne šare istakli onom smeđom bojom kojom smo ranije nijansirali bijelu. Boju sam utapkala sunđerom preko šablona blago i neravnomijerno, da bih postigla taj zamišljeni pohabani izgled, dotaknut zubom vremena i upotrebe. :) 


      Da bi se razbila monotonija te svijetle boje i da bi se povezale boje reljefnih šara sa ostatkom komode,  prednji dio smo ofarbali takođe smeđom bojom. Taj dio su zapravo samo pregrade između ladica koje je taj kontrast savršeno istakao.
   

     Mali savjet - kada farbate  ravne linije blizu površine druge boje, od pomoći će vam biti ako na tu drugu zalijepite papirni selotejp. Tako ćete izbjeći frustrirajuće popravljanje zamazanih ivica.


      Kada se boja potpuno osušila, na red je došao najosjetljiviji dio koji daje onaj finalni pečat za ovakav stil - patiniranje. Prvi put sam koristila zift patinu. Razblaživala sam je razređivačem u omjeru prema potrebi - za blaže nijanse sa više, a za tamnije sa malo ili nimalo razređivača. 
      

       Sjenčenje i nijansiranje patinom treba raditi postepeno da bi se izbjegle velike greške, ružne zamazane mrlje i nagli prelazi. Uz pamučnu krpicu i dovoljno strpljenja se može dobiti savršeno pohaban izgled. :)


         Patinu treba ostaviti da se dobro "primi" za površinu; ja najradije ostavim nekoliko dana (zavisno od količine patine). Poslije toga se standardno prelakira u nekoliko slojeva. 


       Kako i zaslužuje, komoda je dobila divne ručkice za ladice koje su legle kao trešnja na vrhu torte. Time je zaokružen izgled koji smo zamislili u nekim osnovnim konturama i komodica je dobila svoje počasno mjesto i funkciju.