Kutija-knjiga

Tutorijal sa novim tehnikama - efektom kože i transferom motiva na predmet

    U današnjem tutorijalu obnovićemo dosadašnja iskustva sa uređenjem dekupaž tehnikom i isprobati neke nove tehnike koje su primjenjive na različitim materijalima i predmetima. Pokazaću vam kako da predmetu od medijapana date izgled kože, kao i kako da bilo koji odštampani motiv prenesete transfer metodom, umjesto da ga zalijepite. Sve to uradila sam na kutiji u obliku knjige čiji je konačan izgled ovakav:

    Kutija je izrađena od medijapana, pa je pogodna za različite oblike uređivanja. Bočne ivice u obliku listova knjige su bile već izrađene; u slučaju kada nisu listove napravim tako što na taj dio kutije nanesem git za drvo i dok još nije stvrdnut preko njega pređem iglicama češlja, viljuškom ili čačkalicom i napravim oblik listova po želji. 

    Sve metalne dijelove na predmetima koje obrađujete, a mogu se skinuti, poželjno je da  odstranite da ih ne bi zamazali bojom i time sebi naknadno zadali više posla oko čišćenja.

    Prvo sam bojila "korice" knjige, pa sam zamišljeni hrbat zaštitila molerskom trakom, da boja ne prelazi na taj dio, a i da izvučem potpuno ravnu liniju bojom, što samom četkom ne bi bilo moguće.

    Obje vanjske korice sam obojila prljavo-bijelom bojom samo jedan put, pošto je i sama podloga bila dosta blijede boje.

    Kada se taj dio osušio, trakom sam okružila hrbat kutije-knjige i pripremila različite nijanse smeđe boje, od svijetle oker do tamne boje kafe. Različite nijanse su potrebne da bi se što bolje dočarao efekat kože na medijapanu. Postoji nekoliko načina da se on postigne, ali se svi svedu na nijansiranje  i kombinovanje.

    Prvo sam sunđerom premazala bojom kafe čitavu određenu površinu, a zatim sam obilno umakala u istu boju i tapkala po njoj, da bi ostajao taj namreškani izgled.

    Zatim sam zgužvanom maramicom nanosila manje i više količine ostalih nijansi; oker ponegdje i pomalo, čokoladnu češće. To je već proces koji radite po osjećaju i ličnom ukusu. Ako se desi da nanesete više boje koju ne želite, jednostavno popravite takanjem one osnovne boje preko. Maramicu sam koristila da bi se dobio neravnomijeran otisak,a ne samo okrugla mrlja boje.

    Dok se taj dio sušio, pozabavila sam se obradom naslovne strane. Sa većeg dekupaž papira odabrala sam i izrezala motiv sa balerinom. Ovakav papir je deblji nego salveta, pa je otporniji na kidanje i gužvanje, ali je zato i uglavnom pogodan za predmete preko čijih ivica prelazi, pošto bi se isječeni motivi manjih dimenzija zbog debljine primijetili na podlozi kao zalijepljen komad papira, što je jedna od najgorih  i najuočljivijih grešaka u dekupaž tehnici. ;)

    Kada se radi sa dekupaž papirom potrebno ga je smočiti u vodu na nekoliko trenutaka, da omekša i bude podatniji za rad i lijepljenje.

    Poslije kvašenja papir se prosuši na krpi; laganim tapkanjem se ukloni višak vode koji bi mogao razrijediti i oslabiti ljepilo.

    Lijepljenje za podlogu možete uraditi na dva načina: tako što ćete dekupaž ljepilom namazati podlogu, pa preko staviti papir ili tako što ćete na poleđinu papira nanijeti to ljepilo, pa ga staviti na podlogu. Radila sam na oba načina i potpuno je isti efekat.

    Nakon što papir stavite na podlogu sa ljepilom, preko stavite providni celofan i krpicom lagano pritišćite od sredine motiva ka krajevima, da biste istisnuli višak ljepila. Time ćete spriječiti da ljepilo napravi grudvice, a i da poravnate eventualne vazdušne džepove. Od pritiska će i papir da savršeno nalegne na predmet. Poslije toga ga treba ostaviti da se potpuno osuši.

    Na poleđini knjige sam odlučila motiv prenijeti transfer tehnikom koja je vječni izazov za kreativce-početnike. Možete odštampati bilo šta - svoje lične fotografije, crteže, omiljene likove i teme i prenijeti ih na podlogu tako da izgleda kao da je naslikan na njoj, pošto nema vidljivog papira, kao što je slučaj sa dekupaž tehnikom, nego samo otisak boje. Ova tehnika je naročito pogodna za motive manjih dimenzija. Najbolje je koristiti laserski štampač, pošto se njegova štampa ne razljeva u dodiru sa vodom, koja je bitan faktor u čitavom procesu.

   U ovom slučaju, ja sam odabrala motiv ruže koji mi je bio pogodan i tematski i koloritno sa ostatkom kutije. Izrezala sam ga blizu odštampanog dijela da imam manje posla sa uklanjanjem viška papira kasnije.

    Papir sam prije mazanja stavila na onaj isti celofan. U ovom slučaju, nasuprot dekupaž tehnici, papir mažemo sa lica motiva. Koristi se transfer medijum i potrebno je nanijeti ga ravnomijerno na čitavu površinu papira. Potreban je sloj koji će sve prekriti, ali ga ne nanosite previše, da se boje ne razmažu.

    Poslije razmazivanja, celofan okrenemo naopačke i papir licem zalijepimo na određeno mjesto. Laganim pritiskom motiv prilijepimo za podlogu i istisnemo višak gela, ako postoji. Celofan lagano odlijepimo i ostavimo da se papir POTPUNO osuši i boje prenesu na podlogu.

    Nakon sušenja, papir kvasimo vlažnim prstima i trljamo...kao kada uklanjate etikete sa  tegli. :) Ispočetka se može pritisnuti malo jače, ali ne treba pretjerivati, da se ne bi skinuo i sloj boje. Ponavlja se sve dok ne nestane bijeli sloj papira i ne ostane samo odabrani motiv. Poslije toga treba ostaviti da se sve potpuno osuši.

    Višak papira na prednjoj korici sam uklonila šmirglanjem ivica preko kojih je prelazio. 

     Tako su nastale korice na dva različita načina:

    Stranice knjige sam obojila oker bojom sa mjestimičnim nijansiranjem tamnosmeđom, da se dobije utisak pohabanosti i korištenosti.

    Za unutrašnjost sam odabrala tirkiznu metalik boju.

    Za uređenje hrabata i unutrašnje strane prednje korice sam odabrala izradu reljefa pomoću šablona i reljefne paste sa gliterom.

    Samoljepljivi šabloni su zgodni zato što se boje i paste slabije podljevaju ispod njih, a i nije ih potrebno dodatno učvršćivati za razliku od plastičnih. Sa druge strane, plastični su mnogo otporniji i trajniji.

    Ovakva pasta sa gliterom nakon nanošenja izgleda bjeličasto, ali je poslije sušenja taj sloj providan i ostanu vidljive samo šljokice.

   Bez obzira sa kojom se vrstom šablona radi, potrebno je skinuti ih pažljivo odmah nakon nanošenja sloja paste, a ne kada počne da se stvrdnjava.

    Za hrbat sam željela da izgleda kao klasični kožni uvez, pa nisam htjela mnogo boja koji odvlače pažnju - otuda svedeniji izgled i odabir jednostavnog reljefa sa ipak posebnim sjajem.

    Sve ivice, i spoljašnje i unutrašnje, osjenčila sam tamnosmeđom bojom.

   Na kraju je čitav predmet zaštićen sa nekoliko slojeva akrilnog laka, zbog lakšeg održavanja i čuvanja od oštećenja.

      Na kraju sam još samo privrnula šarkice kutije i sve je leglo na svoje mjesto. :)

    Nježni motiv balerine je zahtijevao da ostatak kutije takođe bude decentan, odmjeren, svedenog spektra boja. Zato sam se potrudila da se boje upotpunjavaju i nastavljaju na svim stranama.

    Efekat kože je dao posebnu notu kutiji-knjizi i pretvorio je u pravu džepnu knjigu koja ipak može da čuva i neke dragocjenosti.

    Ovaj put sam pomoću nekoliko različitih, a lijepo uklopljenih tehnika uredila kutiju na nešto drugačiji način od ranije napravljenih kutija-knjiga. Ove tehnike se mogu svakako koristiti na različitim predmetima i princip je potpuno isti.

  Više mojih radova možete pogledati u albumima na mojoj FB stranici: Handmade by GordanaL

   Ako ste radije za video-tutorijale, bacite pogled i na moj Youtube kanal na kojem povremeno objavljujem DIY projekte u takvom obliku: Youtube - Handmade by GordanaL .

    U međuvremenu, pratite me i dalje i na Decor In portalu, za koji takođe objavljujem različite tutorijale. :)

    Ako želite da se okušate u sličnim preuređenjima, sav potreban materijal ćete pronaći u Hobby Art centru u Sarajevu, kao i dodatne savjete za njihovo korištenje.

Monro, tako se prezivala...

   Ne, nećemo se baviti vječitim dilemama i po život presudnim odlukama da li je bolji pisac Ivo ili Meša, ukusnija Milka ili Kinder čokolada, a bome ni da li je veći čovjekov prijatelj pas ili knjiga, pa se nećemo pozabaviti ni time da li je veća ikona stila Odri ili Merilin. Kao prvo, ne razumijem zašto se ljudi uopšte ograničavaju tim izborima, a kao drugo, napravila sam mali omaž Odri izradivši medaljon sa njenim likom, što ste mogli vidjeti ovdje: Post o epoksi nakitu

   Zato vam ovaj put mirne duše preporučujem da odslušate miks pjesama nezaboravne Merilin klikom ovdje i na fotkama ispod pogledate za šta je mene inspirisala.

     Kao što je već i očigledno, ovaj put sam se pozabavila uređenjem jedne kutije srednje veličine. Kako nisam imala salvetu sa likom Merilin, upustila sam se u avanturu zvanu transfer sa priručnim sredstvima. Ranije sam naišla na najjednostavniji način za rad sa transfer tehnikom za one koji nemaju ni gel ni papir namijenjen tome i odlučila sam da probam upravo tako.

    Fotografiju sam skinula odnekuda, u programu za obradu je okrenula zrcalno (mada ovakva fotka može da se preslika u oba smijera, ne gubi ništa od kvaliteta), odredila veličinu malo veću od površine poklopca kutije i odnijela je na štampanje.

    Dan prije štampe sam ivice poklopca premazala gitom za drvo preko improvizovanog šablona - mrežice za lijepljenje fasade. :) Sviđaju mi se ove sitne kockice i već sam tu mrežu koristila za sjenčenje nekih ranijih radova. Takođe sam na prednjoj strani kutije napravila mali reljef preko jednog od šablona.

    Kao i obično kada se radi sa gitom ili reljefnom pastom, ostavila sam da se osuši, prešmirglala da uklonim oštre ivice, pa ofarbala u crnu boju. Gornji dio kutije sam prefarbala u bijelo, kao i strane na donjem dijelu.

    Na osušeni poklopac kutije sam obilno namazala ljepilo za dekupaž. Obilnije nego što je bilo potrebno, ispostaviće se nešto kasnije. :D Na to sam zalijepila odštampani motiv; naravno, stranom sa printom direktno na ljepilo. Plastičnom karticom sam izravnala cijelu površinu i istisnula višak ljepila dok nije izgledalo potpuno ravno i ispeglano. Ljepilo koje je iscurilo sa strana sam odmah uklonila i obrisala da ne bi kasnije stvaralo ružne slojeve i začepilo onaj ranije urađeni kockasti reljef.

   Tako zalijepljen papir sam ostavila preko noći da se potpuno osuši, a onda prešla na taj dio koga sam se plašila - guljenje papira. Zapravo je na ovoj kutiji ispalo vrlo jednostavno i uspjelo je u potpunosti. Papir sam nakvasila vlažnom krpom, i onda lagano trljala, što krpicom, što prstima. Time se skidao onaj prvi, bijeli sloj papira, u čemu je zapravo sva poenta ovakvog rada. Trebate skinuti sve osim odštampanog motiva, strpljivo i u više navrata, dok god ne nestanu bijeli tragovi papira. Svakako, zavisi i kakav efekat želite da postignete - za nešto neće smetati ni ako ima primijesa te bjeličaste omaglice.

    Na bočne strane kutije klasičnom dekupaž tehnikom zalijepila sam dijelove salvete sa zebrastim motivom. Nisam željela previše boja, nego sam se odlučila da sa vanjskih strana kutija bude crno-bijela, a unutrašnjost efektna sa karmin crvenom koja je osjenčena takođe crnom. Da bih razbila monotoniju u unutrašnjosti, nanijela sam na poklopac šaru crnom bojom.

     Sjenčenjem sam takođe istakla i onaj reljef na prednjem dijelu kutije, da se ne bi previše utopio u tu bjelinu okolo, ali i kockice i ivice na poklopcu, samo što sam u tom slučaju radila sa bijelom bojom.

     Namjera mi je bila da kutiju sa likom Merilin Monro uradim donekle minimalistički, pa ako i ima nekoliko različitih detalja okolo, odsustvo previše boja je postiglo cilj. Moj prvi transfer je uspio i sve se uklopilo kako je i zamišljeno. :)
    Sva eventualna pitanja u vezi ovakvog prenošnja fotografije na predmete možete postaviti ispod posta, a takođe ostaviti i svoje utiske i iskustva vezane za tu tehniku.

   Na kraju ne mogu da odolim, a da vam ne preporučim još jednu, pomalo zaboravljenu, pjesmu po kojoj je post i dobio ime: Monroe
   Uživajte. ;)