Vintage kutija za nakit

Tutorijal za izradu zelene kutije sa pozlaćenim bordurama

     Kutija koju vam ovaj put predstavljam je malo drugačija od radova koje ste imali priliku vidjeti u ranijim tutorijalima, a razlog su novi materijali pomoću kojih je dobila ovakav izgled. Ako ste već isprobali nešto od savjeta za dekupaž, mali korak naprijed će biti upoznavanje sa rada sa rižinim papirom, kao i "pozlaćivanje" dijelova kutije, u ovom slučaju reljefa na njenim bočnim stranama. 

    Početak je standardan, poklopac sam obojila u bijelu boju da bi rižin papir imao svijetlu podlogu. Iako je nešto deblji i čvršći od salvete, i takva vrsta papira za dekupažiranje zahtnijeva svijetle podloge da bi se motiv lijepo i jasno istakao.

    Dok se poklopac sušio, na ivice  kutije sam nanijela kit za drvo preko šablona i ostavila ga da se osuši. Odabrala sam motive šablona sa nešto tanjim ivicama, da taj pozlaćeni dio ne bi bio preupadljiv. Kit sam nanijela nejednako, površina nije ostala potpuno glatka da bi i prianjanje  folije bilo nejednako i ostavilo utisak stare kutije sa pozlatom iskrzanom od vremena i korištenja. Ako biste vi radije da napravite potpuno gladak  reljef i pozlatu, kit izravnajte špahtlicom, a po sušenju obavezno i išmirglajte.

    Na bočne strane kutije sam nanijela središnji dio istog motiva, da ne bude previše različitih oblika. Šablon uvijek sa strana zalijepite molerskim ljepilom da ne mrda dok nanosite kit ili reljefnu pastu.

     Sve vanjske površine kutije sam obojila akrilnom bojom u akvamarin nijansi. Bojila sam dva puta  polusuvim sunđerom, da ne ostaju tragovi četke.

    Po sušenju sam ivice i reljef sjenčila zelenom bojom, takođe polusuvim sunđerom, da se ne bi previše zamrljalo. Iako je ideja bila da kutija bude u vintage stilu u kojem nije neophodno da se vodi računa o preciznosti, uvijek je bolje da postoji kontrola nad nanosima boje, nego da ostaju haotične mrlje koje naknadno ostavljaju utisak zamazanosti i odvlače pažnju sa osnovnih motiva.

    U istu nijansu zelene sam dodala malo tamno plave i njome takođe sjenčila ivice i prevoje na kutiji, postepeno, da bi se dobila što prirodnija iznijansiranost.

    Poslije potpunog sušenja boje pozabavila sam se najljepljivijim dijelom ovoga projekta - prenošenjem zlatne boje sa folije na  reljefni dio kutije.  Moram priznati da sam se prvi put iskušala u tome, pa je i za mene cijeli poduhvat bio novo iskustvo.

    Za taj vid uređivanja osim folije u zlatnoj (ili srebrenoj i bronzanoj boji - po želji) potrebno je i ljepilo za foliju. Uglavnom dolazi u tubama kakvu vidite na fotografiji ispod. Zbog uskog aplikatora na tubi lako je kontrolisati količinu koja i ne treba biti velika.

    Dio na kojem će biti pozlata potrebno je premazati ljepilom za foliju i ostaviti da malo odstoji. Ne treba ga nanositi mnogo; ja sam ga dodatno razmazivala i tankim kistom. Meni je najlakše bilo da foliju isiječem na manje djeliće, pa da je tako naizmjenično stavljam na reljef, ali pretpostavljam da možete prilijepiti i veći komad odjednom, zavisno o kakvom se obliku radi.

    NARAVNO da sam prvi put foliju na ljepilo stavila naopako. 😀 Sjajniji dio NE ide direktno na ljepilo, nego onaj koji ne sjaji. 

    Nakon što se folija stavi na željeni dio, poželjno je blago je prstom "prepeglati", pa povući kraj i odlijepiti je sa površine. Zlataste  čestice će ostati prilijepljene. Ako negdje niste nanijeli dovoljno ljepila, možete ponoviti postupak, ispočetka.

Kod mene je to na kraju izgledalo ovako:

     Unutrašnjost kutije sam odlučila obojiti u tamno plavu boju, bez ikakvih drugih nijansi i sjenčenja, pa na kraju nanijeti otisak preko šablona.

    DODATNI SAVJET:  kada bojite ivice nekog predmeta, a bitno vam je da boja ne prelazi na drugu stranu, na ivice zalijepite molersku traku koja neće sa sobom odlijepiti boju, ali će zaštititi površinu od podljevanja druge boje.

    Za osnovni motiv na kutiji sam izabrala dio Rich rižinog papira. Rad sa rižinim papirom je mnogo lakši nego lijepljenje salvete i pravo je uživanje. Iako je takođe tanak i poluproziran, što mu daje gipkost pri lijepljenju i lijepo prianjanje, za razliku od debljih dekupaž papira, ipak ima dovoljnu čvrstoću da se ne kida lako kao salveta niti se toliko gužva, ako iole vodite računa o tome.

Ja sam prvo premazala  dekupaž ljepilom površinu poklopca kutije.

    Poslije toga sam pažljivo stavila papir na poklopac, počevši od kraja podloge ka sredini i završila na drugom kraju. Izrezala sam malo veću površinu papira nego što je podloga, da se ne bi vidjeli prelazi na krajevima poklopca, ako bi se lijepio papir podjednakih dimenzija. Na ovaj način mnogo bolje prione uz samu podlogu. Kada je motiv legao na svoje mjesto, ponovo sam preko njega prešla dekupaž ljepilom.

    Poslije sušenja ljepila, višak papira sam ošmirglala brusnim papirom srednje granulacije, a zatim i onim sasvim finim, da se uklone svi ostaci po ivicama.

    Da bih postigla željeni efekat postaranosti, u kombinaciju sam ubacila i antik medijum. Taj medijum je takođe na akrilnoj bazi kao i boje koje sam koristila na početku, ali za razliku od njih, u sastavu nema smole i zbog toga je poslije sušenja periv vodom. Zbog toga se koristi za različita nijansiranjai postizanja antik efekta na jednostavan način - višak se uklanja blažnom maramicom.

    Za početak je potrebno površinu premazati medijumom; ne mora biti posebno precizno niti ravnomijerno u količini. Ionako je cilj da ne bude jednako ni sterilno. Ja sam ga nanosila četkom namjerno ostavljajući tragove povlačenja.

    Potrebno je  ostaviti ga da se potpuno osuši, a onda ga nježno uklanjati vlažnom maramicom. Može se ostaviti više ili manje, zavisno kakav se efekat želi postići. Ja sam željela dobiti blagi tamni premaz preko zelene boje, kao i istaći reljefe tako što će medijum ostati uz njegove ivice.

    Nanošenjem antik medijuma preko pozlaćenih dijelova kutije dobila sam dva efekta - neželjeni je bio taj da sam odlijepila i jedan dio pozlate, pa sam poslije ipak morala ponegdje da je naknadno dodam. Drugi efekat je bio onaj koji sam željela - da se zlatni sjaj malo ublaži tim premazom i da se dobije upravo taj tamni sjaj kakav imaju stari predmeti.

    U unutrašnje strane kutije sam preko šablona nanijela svjetlucavu nijansu zelene boje, da razbije ozbiljnost one tamno plave podloge. 

    Kao i uvijek, posljednja radnja je lakiranje akrilnim lakom, u više slojeva. Lakiranjem štitite boje od oštećenja i olakšavate čišćenje samog predmeta. Bilo da lakirate tečnim lakom ili onim u spreju, svaki prethodni sloj laka mora biti potpuno suv.

    Svjetlucanje pozlate  kutiji je dalo otmjen ton, ali je dovoljno ublaženo bojama i motivima da ne odvuče u kič. Reljef je istaknut taman toliko da se poveže sa žutom bojom na poklopcu, a da ne odvuče svu pažnju sa njega. Na kraju je sve izgledalo ovako:

    Unutrašnjost uglavnom nije potrebno previše istaći, ali je lijepo dodati poneki detalj.

    Moj izbor laka za ovakve predmete  je onaj koji nije previše sjajan, nego više ima taj satenski sjaj. 

    Kao i svi radovi koje sam vam ranije prikazala, i ovaj se može improvizovati na bezbroj načina, u izboru oblika, podloga, boja, motiva i time prilagoditi onome što želimo postići. Ako imate bilo kakve nedoumice vezane za neku od tehnika, javite se da prodiskutujemo. 

Više mojih radova možete pogledati u albumima na mojoj FB stranici: Handmade by GordanaL .
   Ako ste radije za video-tutorijale, bacite pogled i na moj Youtube kanal. 

Ako želite da se okušate u sličnim preuređenjima, sav potreban materijal ćete pronaći u Hobby Art centru u Sarajevu, kao i dodatne savjete za njihovo korištenje.

Poslužavnik sa francuskim motivima

    Još jedan predmet je završio pod preuređivačkim četkicama i sunđerima i nastavio život sa potpuno drugim izgledom. Ovaj put pozabavila sam se poslužavnikom koji mi je ustupio Hobby Art centar, a na kraju radova izgledao je ovako:

    Poslužavnik je od medijapana, pa je pogodan za obradu različitim hobi materijalima. Ja sam koristila akrilne boje i lakove, reljefnu pastu, rižin papir i silikonske pečate. A krenula sam standardnom procedurom, bojenjem sredine svijetlom bojom. Ovaj put to je bila tamnija mliječno bijela nijansa akrilne boje.

   Ivice sam zbog manje mrljanja bojila četkom, a ostatak površine valjkastim sunđerom da bi se boja lijepo izjednačila i da bih izbjegla vidljive poteze četke. Bojila sam dva puta da se sve izjednači. Naravno, poslije prvog sloja boje sačekala sam da se sve osuši prije sledećeg nanosa. Svijetla boja kao osnova je neophodna zbog kasnijeg lijepljenja rižinog papira. On je djelimično providan, pa se odštampani motiv ne bi lijepo istakao na tamnijoj boji podloge.

    Bočne strane poslužavnika sam odlučila obojiti u crno, pa sam unutrašnje ivice zaštitila molerskom trakom da ih tamna boja ne bi umrljala više nego što je planirano. Prednost rada sa ovom trakom je što se lako odljepljuje i ne oštećuje boju podloge na na koju je nalijepljena. Korisna je i kada pravimo pruge i različite šare.

   I ove površine sam takođe bojila dva puta, zbog intezivnosti i izjednačavanja crne boje.

    Poslije sušenja bočnih strana, opet sam se vratila onoj središnjoj. Taj dio posla je bio nešto kreativniji od onoga osnovnog bojenja. Miješajući oker i tamno smeđu boju nijansirala sam podlogu potpuno proizvoljno. Da bih smanjila intezitet boja i da bi se razmazivale baš onako kako sam zamislila, razrijedila sam ih vodom. Što više vode dodajete uz boju, ona će biti providnija. To mi je trebalo za razmrljani efekat kakav sam željela da postignem. Mjestimično sam poslužavnik poprskala tim istim bojama tako što sam oštriju četkicu umočila u boju, pa prelazeći prstom preko same četke kapljice usmjeravala tamo gdje sam željela.

    Sunđerom sam na nekim mjestima napravila okrugle otiske. Na ivicama sam svijetle površine sjenčila manje razrijeđenom bojom.

    Za kraj sjenčenja sam ostavila crnu boju koju sam takođe malo razrijedila, pa je nanijela uz same ivice ravne podloge.

   Dok se sve to sušilo, pozabavila sam se pripremom rižinog papira za lijepljenje. Izrezala sam četiri motiva približno iste veličine.

    Ivice papira sam spalila na plamenu svijeće, da bi dobile nagoreli izgled. Neke sam spalila malo više, neke manje - uglavnom po potrebi da bi se uklopile u zamišljeni redoslijed na poslužavniku, ali i pazeći da ne uništim neke lijepe detalje.

    Ekstra savjet: pazite pri paljenju, jer rižin papir gori brže 

od običnog. Uvijek imajte spremnu vlažnu krpicu pri ruci, a i inače to radite napolju i dalje od bilo čega zapaljivog.

    Rižin papir sam zalijepila ljepilom za dekupaž. Vrlo je zahvalan za dekupažiranje, pošto se ne gužva kao salveta, ali zato na podlogu prianja lijepo poput nje, bez vidljivih ružnih prelaza kao što to može biti slučaj sa dekupaž papirom. Lijepi se kao salveta, premazivanjem samo preko motiva, mada može i sa nanošenjem manje količine ljepila ispod motiva, a onda i preko. Drugi način je možda zgodniji jer papir fiksira,pa ga je odozgo lakše premazati.

    Dok se ljepilo sušilo, na unutrašnje strane bočnih ivica sam preko šablona nanijela Dora perla reljefnu pastu u boji koja je savršeno zaokružila čitavu temu i priču. Reljefna pasta je nešto rjeđe teksture, pa je šablon najbolje pričvrstiti onom istom molerskom trakom koju sam pomenula na početku. Ona šablon drži na mjesti i sprječava da se pomjeri i pokvari otisak. Odmah po nanošenju paste šablon se skida i pere pod mlakom vodom.

    Posljednji detalji koje sam dodala su otisci silikonskim pečatima. Na nekoliko mijesta sam otisnula tekst, poštanske žigove i slične motive bliske onima na rižinom papiru. Postupak je jednostavan: sunđer umočimo u akrilnu boju, višak skinemo tapkajući po ubrusu i onda njime boju nanesemo na silikonski pečat. Odmah ga pritisnemo na odabrano mjesto i ranomijerno pritisnemo da se lijepo oslika. Ako nanesete mnogo boje na pečat, rezultat će biti razmrljan i nejasan otisak, a ako je naneste premalo, motiv će biti isprekidan i blijed.

   Poslije sušenja svih boja i ljepila, završna faza je bilo lakiranje sjajnim lakom. Dodatno je istakao boje i cijelom poslužavniku dao lijep sjaj i zaštitu od ogrebotina.

    Potrebno je nanijeti nekoliko slojeva laka, sa potpunim sušenjem između svakog lakiranja.

Boje i motivi su se stopili u jednu skladnu i šik cjelinu.

    Detalji su ono što ovako uređen predmet čini jedinstvenim i posebnim. Možete odabrati koje motive i boje ćete koristiti, pa se na ovaj način može napraviti savršen poklon ili predmet za ličnu upotrebu.

    Na nekoliko mijesta sam onom istom reljefnom bojom dala malo sjaja i na unutrašnosti poslužavnika.

    Otisci pečata su rižin papir povezali i temom i bojom tako da to ne budu samo neki polijepljeni komadići papira.

    Još jedan projekat je time završen, a vama je prepušteno na maštu i volju da napravite nešto slično.

. Ako želite da se okušate u sličnim preuređenjima, sav potreban materijal ćete pronaći u Hobby Art centru u Sarajevu, kao i dodatne savjete za njihovo korištenje.

 Više mojih radova možete pogledati u albumima na mojoj FB stranici: Handmade by GordanaL

   Ako ste radije za video-tutorijale, bacite pogled i na moj Youtube kanal na kojem povremeno objavljujem DIY projekte u takvom obliku: Youtube - Handmade by GordanaL .

Ružno pače ili preuređivanje komode sa ladicama

  Do izgleda ovoga shabby labudića se došlo sa mnogo truda, inspiracije i ponešto improvizacije, naravno. Na početku je sve izgledalo ovako:



    Kao što se da vidjeti na gornjim fotografijama, komodica je bila premazana debelim slojem laka neke "prirodne" boje da bi se, valjda, istakla tekstura drveta. Pa, moje mišljenje je da joj je taj premaz dao neizrecivo neugledan i dosadan izgled. Presuđeno je da se NEŠTO uradi, jer u ovom stanju nije bila baš upotrebljiva van špajza. ;)

    Ovakav jednostavan oblik komode je zapravo najzahvalniji za preuređivanje (podsjetite se i ranijeg uređivanja još neuglednije komodice: http://handmadebygordanal.blogspot.ba/2015/05/preureenje-komodice-iliti-prica-o.html ). Sa ovakvim oblicima, bez previše ukrasa, možete uraditi šta poželite - od različitih reljefa strukturnom pastom preko patiniranja sve do dekupaža.
     Vlasnik komode je poželio da bude jednostavna i svedena sa postaranim izgledom i manjim, ali efektnim detaljima u vidu reljefne šare.

      Kao što se moglo primijetiti u SVIM mojim postovima vezanim za preuređivanje i farbanje, najomraženiji posao za mene je svakako šmirglanje. :D Ovaj put sam bila pošteđena toga zlopaćenja, jer je taj mrski dio posla odradio vlasnik - hvala mu. :D

     Prvi korak poslije šmirglanja i brisanja prašine bilo je nanošenje gita za drvo preko šablona na središnji dio svake ladice. Odabrali smo jednostavan šablon srednje veličine, takav da ne zauzme previše prostora, ali ni previše malen da bude neupadljiv. S obzirom da je vrijeme bilo BAŠ toplo, git se prilično brzo osušio, pa se mogao lagano prešmirglati, tek toliko da se ublaže oštre ivice reljefa.

     Sama drvena površina je bila vrlo glatka, pa sam za prvi sloj iskoristila bijeli grunt. Pošto je nešto gušći i ljepljiviji od boje, odlično pokriva i pravi savršenu podlogu za nanošenje boje koja bi bez ovakvog premaza mnogo teže sama ravnomijerno prekrila drvo. Grunt je najbolje koristiti upravo za ovakva preuređivanja gdje treba bolje prekrivanje površine, dok za podloge koje ranije nisu bile tretirane  nema potrebe za tim i boja se može nanositi bez problema.

     Takođe, grunt je odlična podloga za sve glatke površine koje teško prihvataju boju, poput stakla, plastike i ostalog.

      Poslije sušenja grunta, sve je nekoliko puta prefarbano akrilnom bojom. Osnovnu boju komode smo dobili miješanjem bijele i smeđe akrilne boje sa oker tonerom. 

      Šablon se opet vratio u igru - ovaj put da bismo reljefne šare istakli onom smeđom bojom kojom smo ranije nijansirali bijelu. Boju sam utapkala sunđerom preko šablona blago i neravnomijerno, da bih postigla taj zamišljeni pohabani izgled, dotaknut zubom vremena i upotrebe. :) 

      Da bi se razbila monotonija te svijetle boje i da bi se povezale boje reljefnih šara sa ostatkom komode,  prednji dio smo ofarbali takođe smeđom bojom. Taj dio su zapravo samo pregrade između ladica koje je taj kontrast savršeno istakao.
   

     Mali savjet - kada farbate  ravne linije blizu površine druge boje, od pomoći će vam biti ako na tu drugu zalijepite papirni selotejp. Tako ćete izbjeći frustrirajuće popravljanje zamazanih ivica.

      Kada se boja potpuno osušila, na red je došao najosjetljiviji dio koji daje onaj finalni pečat za ovakav stil - patiniranje. Prvi put sam koristila zift patinu. Razblaživala sam je razređivačem u omjeru prema potrebi - za blaže nijanse sa više, a za tamnije sa malo ili nimalo razređivača. 

      

       Sjenčenje i nijansiranje patinom treba raditi postepeno da bi se izbjegle velike greške, ružne zamazane mrlje i nagli prelazi. Uz pamučnu krpicu i dovoljno strpljenja se može dobiti savršeno pohaban izgled. :)

         Patinu treba ostaviti da se dobro "primi" za površinu; ja najradije ostavim nekoliko dana (zavisno od količine patine). Poslije toga se standardno prelakira u nekoliko slojeva. 

       Kako i zaslužuje, komoda je dobila divne ručkice za ladice koje su legle kao trešnja na vrhu torte. Time je zaokružen izgled koji smo zamislili u nekim osnovnim konturama i komodica je dobila svoje počasno mjesto i funkciju.