Šta spaja romantične, orijentalne, floralne i steampunk detalje? Epoksidna smola, naravno! :)

   U toku mog dosadašnjeg rada na blogu primijetila sam  da se po čitanosti izdvajaju tri teme: nakit sa epoksidnom smolom, tutorijali o dekupažu i pravljenju nakita i postovi o preuređivanju namještaja. Zbog takvog interesovanja ću prvi od novih postova posvetiti upravo epoxy nakitu, a uskoro ćete imati priliku i vidjeti kako je proteklo preuređenje nekih komodica. ;)

    U novoj kolekciji nakita posvetila sam se najviše prstenju, pošto je poprilično traženo, ali uradila sam i 5 medaljona i isto toliko pari naušnica. Ova sova je u pripremama procesa za izradu tako neodoljivo sletila na upravo ovaj medaljon da sam je tu i ostavila, smjestivši je u neku noćnu atmosferu. ;)
    Za nešto romantičnije duše sam napravila medaljon sa motivima Pariza - a kakav bi on mogao biti, ako ne sa nježnim tonovima i leptirićima, sa blagim steampunk detaljem koji to sve povezuje. ;)

     Romantične motive sam nastavila i na prstenju, pa je tu ovaj sa "zarobljenim" srcima na crvenoj podlozi. Jednostavan, a vrlo efektan zbog sjaja i zaleđenog efekta epoxy smole.

     Crvena se ove sezone uspješno vratila u detaljima na nakitu, pa sam dva medaljona uradila sa dominantno crvenom bojom i detaljima koje je istakla, a nije potpuno odvukla pažnju sa njih. Tako su tu ovaj veći sa ključem i djelićima satnih mehanizama, a i manji sa sličnim zupčanicima, ali i srcem prekrivenim cirkonima.

    Kada smo već kod satnih mehanizama, sa kojima BAŠ volim raditi (ma koliko muke bilo da dođem do njih) tu je i ovaj prsten - bez suvišnih detalja, samo sa ovim malim "propelerom", za one koji nisu skloni simbolici i srdašcima :)

     A oni koji ipak jesu - obećavam, ovo je posljednje srce za ovaj put :D - tu je prsten sa blijedoružičastom podlogom i bravicom na srcu. 

     Da bi efekat bio potpun, tu je i jedan sa istom bojom podloge, ali sa ključićem. ;)

    Jedini medaljon i komad nakita uopšte koji sam ovaj put uradila u kombinaciji sa dekupaž tehnikom je ovaj sa likom Odri Hepbern. Teško je da nešto krene po zlu kada je njen lik u pitanju - ta sofisticiranost i elegancija koje je ona otjelotvorila su decenijama sinonimi za sveden, a efektan stil. 

     Dva prstena sam napravila u pomalo orijentalnom stilu, iskoristivši kapice za velike perle i najsitnije perle koje sam imala. :) Vrlo lijepo su se uklopili zaljeveni smolom koja im je dala staklastu glazuru.

     Da ljubitelji sova i ptica uopšte ne bi ostali zakinuti na prstenju pobrinula sam se sa ovim prstenom. Mudra ptičica na zelenoj podlozi  - ko bi joj odolio?! :)

     A uvijek traženu zelenu boju iskoristila sam i za prsten sa cvijetnim motivom - nekako mi je savršeno nalegao.
     Onda sam isprobala kako bi izgledao sa žutom podlogom i nisam mogla da se odlučim koja je bolja, pa sam napravila dva! :D

       Pošto je žuta boja ove sezone iznenađujuće mnogo zastupljena, posvetila sam joj još jedan prsten - ovaj put sa zvjezdicom.

        Kada smo kod zvjezdica - iskoristila sam ih i na naušnicama, mada u drugačijem obliku. Nešto rjeđe radim naušnice u ovoj tehnici, uopšte - uglavnom zbog slabe ponude repromaterijala koji bi odgovarao, pa sam se baš obradovala kada sam uspjela doći do nekoliko pari ovakvih podloga. :)

     Jedan par zvjezdica sam odlučila urediti zajedno sa kapicama i perlama, a drugi u steampunk stilu koji mi savršeno naliježe na ove male komade nakita.

         Za kraj vam predstavljam još jedan neobičan par naušnica u steampunk stilu. Dužine samo 4 cm u kombinaciji sa satnim mehanizmima su komad nakita koji se uklapa uz različite stilove, čak i ako niste alternativac. ;)

    Ako želite saznati više o nastanku nakita sa epoksidnom smolom, možete pročitati moje ranije postove, npr ovaj sa tutorijalom na tu temu Rad sa epoksidnom smolom, a takođe zavirite i u ranije urađene komade nakita u postu Od steampunka do Alise u zemlji čuda.

    Meni je posebno draga i mala kolekcija koju sam radila prije dvije godine, a koju možete pogledati u postu Kako sačuvati jesen?

    Slobodno provršljajte po starim postovima, ima tu još koja riječ i fotka o nakitu sa epoksidnom smolom. ;)

     Sav ostali nakit i dekortivno-upotrebne predmete možete pogledati na mojoj FB strani Handmade by GordanaL .

Mala priča o (još jednom) sandučetu

   Danas ću vam predstaviti jedan od radova urađenih po narudžbi koji je uspješno isporučen poslije nekoliko mjeseci, usljed svih komplikacija i skupih poštarina koje razdvajaju kupce i prodavce iz različitih država. :)

   Naime, još zimus mi se javio jedan gospodin iz Srbije koji je želio da za njihovo domaćinstvo napravim sandučić po uzoru na onaj o čijem sam nastanku pisala u jednom ranijem postu - koji možete pogledati OVDJE.

    Osnovna ideja je bila da model sandučeta bude isti, s tim što sam ga ja malčice poboljšala u odnosu na to prvo (svoje :D) sanduče, pa je prednja strana malo plića i šira i time zgodnija za vađenje i sitnih pošiljki.
     Za motiv smo odabrali blijedozelenu salvetu sa kanarincem i grančicama, da bi se ipak uklopila uz kuću jedne porodice koju sačinjavaju pripadnici oba pola - malo smo izbjegavali floralne motive sa kojima sam radila  sa posljednja dva sandučeta. :)

    Ivice sam ukrasila reljefom od glet mase. Boju sam istakla patinom i wax pastom, pa je bila slična boji grančica sa prednje strane. Iste patine sam koristila i za nijansiranje ostatka kutije, naročito ivica i prelaza na prvom dijelu sandučeta koji "izigravaju" onaj prednji dio pisma.

   Potrudila sam se da boje bočnih ivica budu što približnije boji salvete. Mislim da je prilično uspjelo. :)

    Po želji naručioca sam na zadnjoj strani sandučeta, koja je vidljiva, ispisala njihove prezime, a ispod i imena članova porodice. Zbog privatnosti sam ih malo "zamuljala" na ovoj fotki, ipak. :) Samu boju pozadine sam odabrala kao kontrasnu za ostatak sandučeta, pa je izbor pao na ovu tamnocrvenu.

 

   Kao što sam pomenula na početku posta, dostava je sačekala malo duži period da bih paket poslala iz Srbije i time  smanjila troškove dostave koji su za međunarodni poštanski saobraćaj bezobrazno veliki, što je problem većine kreativaca koji imaju potencijalne kupce u susjdnim zemljama. Nažalost, većina prodaje se svodi na dovijanje, čekanje i slanje po poznanicima (hvala mojim dragim poznanicima koji uvijek nešto vuku u oba smijera :D ).
     A prije svega hvala naručiocima; nadam se da će sanduče ugošćavati manje računa, a više ugodnije prepiske. :)

Nakit sa epoksidnom smolom - od steampunka do Alise u zemlji čuda

   Ljeto nas je zaskočilo nespremne, kako to već biva svake godine. Otprilike onako kako nas iznenadi i snijeg u decembru. A sa povećanjem temperatura, naglo mi je skočio i broj obaveza i poslića vezanih za nakit i farbanje upotrebnih i dekorativnih predmeta, što je samo po sebi dobro, ali je i razlog zašto nikako da nađem vremena da vam pokažem sličice novih komada nakita sa steampunk tematikom i onih koji su inspirisani drugim temama, ali su rađeni na isti način. Mislim da ću po raznovrsnosti izgovora za rjeđe pisanje prevazići i Dragana Torbicu. :))
   Kad smo kod simpatičnih brka, za muzičku podlogu ovoga posta odabrala sam vanserijski zabavan Gogol Bordello i sledeću pjesmu: https://www.youtube.com/watch?v=L4hbSW8tm2k .

   Dakle, ne bih mnogo pričala ovaj put o samom nastanku nakita, više ću biti fokusirana na predstavljanje i eventualno objašnjenje šta je stvaralac htio reći. :) Ako ste ipak radoznali kako nastaje ovaj nakit, to možete pročitati u mom starijem postu: Rad sa epoksidnom smolom .

   U svakoj grupi komada nakita sa epoksi smolom koju napravim izdvoje se neki za koje se ozbiljno dvoumim da ih zadržim za sebe (ponekad se to i desi). Ovaj put to su bila tri para naušnica - ono što spada pod steampunk i što je ovoga puta bilo vrlo minimalistički odrađeno.

   Osnove za izljevanje, kojih sam uspjela nabaviti samo nekoliko, su s savršeno uklopile uz djeliće satnih mehanizama i nisam taj sklad željela remetiti nikakvim bojama pozadine niti bilo čim drugim.

  Osnove za leptire sam donijela čak iz Rusije, jer su mi na prvi pogled bile fantastične za ovu namjenu. :)

   Svaki put kad pravim nove stvari sa epoksijem potrudim se da napravim i par uniseks komada, za slučaj da se nađe i neki modno osviješten muškarac. :D

    U principu je sav taj koncept steampunka nosiv za oba pola, osim ako se ubacuju neki detalji za ženstveniji dio ili ako su osnove za medaljone sa više bordura i cvjetića. Tako sam ovaj put napravila ovaj manji medaljon i prsten sa crnom podlogom i djelićima mehanizma koji su sasvim zgodni za različite stilove i kombinacije garderobe oba pola.

     Uvijek zanimljiv spoj su i ključ i katanac u obliku srca. Simbolika je više nego jasna.

   U boji petroleja sam izradila i dva manja medaljona - jedan sa psićem, jer mi je to već traženo od ranije, a drugi sa morskim motivom, sasvim prigodno vremenskim prilikama. :)

   U morskom duhu su izrađene i ove naušnice, pomalo vanserijske zbog toga što sam u smolu utopila dva različita metalna elementa - na jednu sidro, a na drugu kormilo. Da razbijemo monotoniju. :)

   Životinjica koju rado koristim u izradi nakita je vilin konjic. Vjeruje se da donosi sreću,snagu i harmoniju, te pomaže u novim počecima.

    Ako i niste skloni vjerovati u sve to, uvijek ga je lijepo vidjeti i uživo, a i kao modni detalj. :) Tako sam ovaj put napravila tri medaljona sa vilinim konjicom.Onaj  najmanji je ostavljen samostalan. Druga dva su dobila dodatke satnih mehanizama koji u jednom slučaju glume cvijet na koji konjic slijeće, a na drugom su mehanizam koji konjica pokreće u let. :)

    Mislim da su sove bile neizbiježne u svim mojim kolekcijama epoksi nakita do sad, pa da ne kršim tradiciju. :D

    Na žutoj podlozi (jer žuta je ove godine IN, jelte) sam smjestila simpatične trbušaste sove - jednu na medaljon, drugu na prsten. I sasvim im je lijepo tamo.

    Još jedna podloga sa zelenim nijansama je iskorištena za medaljon sa fotoaparatom i blicom, takođe od sata. ;) Sa ekspanzijom talentovanih i ničim izazvano samonabijeđenotalentovanih fotografa, motiv fotoaparata kao privjesak, medaljon ili u nekom drugom obliku je zanimljiv detalj.

     Crvna boja je jedna od onih koja uvijek ima svoje vijerne poštovaoce, pa otuda i par naušnica koj sam nazvala trešnjice - zbog oblika, boje i listića sa filigranskim detaljima.

   U istoj nijansi crvene je i prsten sa srcem i satnim mehanizmom koji ga "pokreće".

    Mrvicu tamnija nijansa crvene je bila  logičan izbor za  podlogu medaljona u kojem prebiva zec iz Alise u zemlji čuda. Tako je, pored ranije napravljenog ( i srećno udomljenog) prstena sa Zvončicom i medaljona sa Malim princom, još jedan lik iz knjige zakoračio na nakit.

    A neko ko je ravno iz istorije zakoračio na medaljon i osvježio se ogrlicom od satnog mehanizma je kraljica Katarina, više nego interesantan lik iz lokalne i regionalne istorije.

    Imamo mi mnogo toga za ponuditi u sopstvenoj istoriji prije nego posegnemo za tuđom za ovakve kombinacije. I uopšte. ;)

   U sličnom stilu je napravljen i medaljon kojeg predstavljam posljednjeg - takođe je dekupažiran, pa zaljeven smolom. Razlika između ovoga i svih ostalih do sad urađenih je što je on dvostran - ima sličice  sa obje strane. Na prvoj je ovaj, hm...žandar isječen sa dekupaž papira :D, a na drugoj notni zapis i metalni violinski ključić. Sama osnova medaljona je izrađena sa zanimljivim detaljima i sve zajedno je posebno lijep spoj.

    Osmišljavanje i priprema ove kolekcije je bio veliki posao, moram priznati. Uvijek treba uraditi tako da bude različitih stilova, boja, ideja, a onda paziti na gomilu tehničkih detalja. I moliti se da se smola stvrdne kako treba, inače je sav trud propao. :D Ovaj put nije bilo problema, srećom, pa je većina ovoga nakita završila u prodaji u Andrićgradu, u suvnirnici.
   Ono što je preostalo, sa ostalim komadima epoksi ( i ostalog) nakita, možete pogledati na mojoj Fb strani.

Preuređenje komodice iliti priča o jednom prijateljstvu :)

     I tako....vratih se  sa relativno kratkog, ali divnog putovanja i sad čamotinju koju povratak kući najčešće izaziva utapam u farbanju  i lijepljenju salveta... A da postoji još jedna veza između ugodnog odmora i farbanja, dokazaće vam i današnja priča. Elem, na put sam krenula naivno optimistična da i četke imaju odmor istovremeno, a vratila se sa iskustvom  preuređivanja namještaja više! :D

    Dakle, ovo je priča o dotjerivanju ove divne komodice iz prilično zapuštenog stanja do ovoga što vidite, a u šta su se svi akteri priče zaljubili! Takođe je to i mali prikaz koliko je lakše raditi u paru...a najlakše savjetovati i ići na kojekakve ručkove dok drugi lakiraju zajednički projekat...no, dobro!

     Dakle, bila sam u posjeti svojim dragim kumovima i poslije nekoliko dana lakih šetnji usvojen je prijedlog da se prihvatimo zajedničkog posla i preuredimo jednu naoko nezanimljivu komodicu. To je jedna od onih koje su se povlačile kao dio većih ormarčinastih aranžmana po većini starijih domaćinstava. A upravo zbog svoje jednostavnosti ovaj komad namještaja je vrlo zgodan za dalja preuređivanja, pošto zbog svedenog stila trpi igranje bojama i nijansama, kao i eventualnim motivima za dekupaž. 

   Jedna od bočnih strana je bila malo rasklimana i odvojena, pa smo ga morali zalijepiti drvofiksom i dodatno učvrstiti ekserom, na opštu radost komšiluka. :)

   Ono što mi je prije početka radova izazvalo manju nesigurnost u uspijeh preuređivanja je to što zbog dužine mog boravka nismo imale dovoljno vremena za šmirglanje, pa smo morale pribjeći farbanju nečim što ne zahijeva takvu pripremu. (NARAVNO da bih najradije UVIJEK izbjegla šmirglanje, da se ne lažemo.)
   Prvo sam se raspitala za chalk paints, da li ih je moguće nabaviti, kako se ponašaju i sve to. Dekupažerski svijet u FB grupama kreativaca je iznio svoje savjete i preporuke iz kojih je jedino praktično tog momenta bilo otići u hram svih potrepština za kreativce  - Modelinu i tamo se raspitati. Zgodna preporuka koja se rado razmjenjuje među dekupažerkama je pravljenje sopstvene chalk boje, što mi je primamljivo za neke buduće projekte, ali za ovaj sa manjkom vremena nije bilo.
   U Modelini se ispostavilo da nam pakovanja, tj. količine gotovih chalk boja ne odgovaraju, jer je najmanja (100ml, ako se ne varam) bila premalena, a sledeća militraža prevelika za naše potrebe. Vrlo ljubazna i za sve savjete predusretljiva radnica nas je posavjetovala da u tom slučaju prvo premažemo komodicu prajmerom, pa onda željenom bojom i da bi to trebalo biti sasvim dovoljno za ono što smo mi željele da postignemo.  Tako ohrabrene i naoružane bojama i četkicama smo odjurile da počnemo, s obzirom da su nam ostala još dva radna dana do mog povratka. OK, prvo smo svratile na kafu da još malo isplaniramo. I pročitamo novine. I pogledamo šta smo sve kupile.

   A onda smo, po povratku - pripremile terasu, iznijele komodu i prvi dio posla je počeo. Sama površina komode nije bila previše glatka (gornji dio nije bio uopšte tretiran ni bojom ni lakom), ali smo ipak malčice ošmirglale bočne strane i vrata, da bi  eventualno bolje prionuo prajmer. Nanijele smo ga u jednom sloju tako da je pokrio svu površinu dovoljno da se na njega može premazati boja.

      Prilično brzo se osušio, pa smo nastavile sa blagim šmirglanjem neravnina, a onda i sa farbanjem. Najbolja stvar u vezi akrilnih farbi i lakova je što se brzo suše i nemaju jake mirise.
   Čak i ovako neravnomijerno osušena  i zamazana, komodica je već obećavala da će biti divan vintage komadić. :)

     Neda je, u skladu sa ostalim namještajem i detaljima u stanu, odabrala ivory nijansu farbe, a ja smeđu patinu u pasti. Kako je farba prekrivala staru boju, tako se vidjelo  da je to bio pun pogodak.  Kao da je komodica jedva čekala da se ratosilja one neugledne boje i obuče svoju STVARNU prirodu! :)

    Poslije sušenja farbe koja je NAMJERNO ostavljena neujednačena zbog shabby efekta, isprobala sam tu patinu. Ja sam do sad radila sa tečnim bitumenom, kao i sa wax patinama, a ova je bila negdje između - baš pasta. Mnogo je nježnija i lakša za nijansiranje od tečnog bitumena sa kojim se mora biti oprezan da ne bi ostale mrlje. Nismo željele pretjerati sa patiniranjem, pa smo samo istakle ivice i dijelove koji bi prirodno trebali vremenom dobiti takve sjene. ;)

     Ostavljeno je sve da se dobro osuši preko noći, a onda je odlučeno da se ipak dodaju neki motivi na gornju površinu, pa smo ih kupili u zadnji momenat. :D Odabrani su ovi retro gradski motivi i nekako su se baš lijepo uklopili u čitavu tu priču i boje.

     Tu je došao momenat kad sam ja otišla na ručak, a kumi ostavila instrukcije kako da sve prelakira lakom u spreju. :D Mislim, u slučaju da baš poželi da završi dok ja ne dođem. NARAVNO da je završila. :D
   Kad sam se vratila, komodica je već bila na svom mjestu sa svim pripadajućim dodacima koji kao da su je čekali. :)

    Svakako, bilo je još par detalja za dotjerati. 

    Ovi tiplovi koji su nam od početka bili trn u oku su dobili svoje ukrase od jutane vreće i teksturom i mjestimičnim koloritom razbili i posljednje tračke jednoličnosti. :)

     Kada sam je posljednji put vidjela, izgledala je ovako. :) Moram priznati da sam vrlo ponosna na naš zajednički rezultat, tim prije što je ovo bio prvi put da se Neda susreće sa ovim tehnikama i da se odlično snašla u svemu tome. :) 

   Zaista je mnogo lakše raditi zajedno sa nekim,  jer se sav onaj gnjavatorski posao koji se ponekad razvuče unedogled podijeli. Da ne pominjemo brbljanja i pauze koji su uvijek ugodniji u društvu. :) Iskreno se nadam da  će biti još poneki zajednički rad u budućnosti.

   Za kraj, komodica je dobila i svoju lampu. :D