четвртак, 28. мај 2015.

Preuređenje komodice iliti priča o jednom prijateljstvu :)


     I tako....vratih se  sa relativno kratkog, ali divnog putovanja i sad čamotinju koju povratak kući najčešće izaziva utapam u farbanju  i lijepljenju salveta... A da postoji još jedna veza između ugodnog odmora i farbanja, dokazaće vam i današnja priča. Elem, na put sam krenula naivno optimistična da i četke imaju odmor istovremeno, a vratila se sa iskustvom  preuređivanja namještaja više! :D
    Dakle, ovo je priča o dotjerivanju ove divne komodice iz prilično zapuštenog stanja do ovoga što vidite, a u šta su se svi akteri priče zaljubili! Takođe je to i mali prikaz koliko je lakše raditi u paru...a najlakše savjetovati i ići na kojekakve ručkove dok drugi lakiraju zajednički projekat...no, dobro!


     Dakle, bila sam u posjeti svojim dragim kumovima i poslije nekoliko dana lakih šetnji usvojen je prijedlog da se prihvatimo zajedničkog posla i preuredimo jednu naoko nezanimljivu komodicu. To je jedna od onih koje su se povlačile kao dio većih ormarčinastih aranžmana po većini starijih domaćinstava. A upravo zbog svoje jednostavnosti ovaj komad namještaja je vrlo zgodan za dalja preuređivanja, pošto zbog svedenog stila trpi igranje bojama i nijansama, kao i eventualnim motivima za dekupaž. 
   Jedna od bočnih strana je bila malo rasklimana i odvojena, pa smo ga morali zalijepiti drvofiksom i dodatno učvrstiti ekserom, na opštu radost komšiluka. :)


   Ono što mi je prije početka radova izazvalo manju nesigurnost u uspijeh preuređivanja je to što zbog dužine mog boravka nismo imale dovoljno vremena za šmirglanje, pa smo morale pribjeći farbanju nečim što ne zahijeva takvu pripremu. (NARAVNO da bih najradije UVIJEK izbjegla šmirglanje, da se ne lažemo.)
   Prvo sam se raspitala za chalk paints, da li ih je moguće nabaviti, kako se ponašaju i sve to. Dekupažerski svijet u FB grupama kreativaca je iznio svoje savjete i preporuke iz kojih je jedino praktično tog momenta bilo otići u hram svih potrepština za kreativce  - Modelinu i tamo se raspitati. Zgodna preporuka koja se rado razmjenjuje među dekupažerkama je pravljenje sopstvene chalk boje, što mi je primamljivo za neke buduće projekte, ali za ovaj sa manjkom vremena nije bilo.
   U Modelini se ispostavilo da nam pakovanja, tj. količine gotovih chalk boja ne odgovaraju, jer je najmanja (100ml, ako se ne varam) bila premalena, a sledeća militraža prevelika za naše potrebe. Vrlo ljubazna i za sve savjete predusretljiva radnica nas je posavjetovala da u tom slučaju prvo premažemo komodicu prajmerom, pa onda željenom bojom i da bi to trebalo biti sasvim dovoljno za ono što smo mi željele da postignemo.  Tako ohrabrene i naoružane bojama i četkicama smo odjurile da počnemo, s obzirom da su nam ostala još dva radna dana do mog povratka. OK, prvo smo svratile na kafu da još malo isplaniramo. I pročitamo novine. I pogledamo šta smo sve kupile.

   A onda smo, po povratku - pripremile terasu, iznijele komodu i prvi dio posla je počeo. Sama površina komode nije bila previše glatka (gornji dio nije bio uopšte tretiran ni bojom ni lakom), ali smo ipak malčice ošmirglale bočne strane i vrata, da bi  eventualno bolje prionuo prajmer. Nanijele smo ga u jednom sloju tako da je pokrio svu površinu dovoljno da se na njega može premazati boja.


      Prilično brzo se osušio, pa smo nastavile sa blagim šmirglanjem neravnina, a onda i sa farbanjem. Najbolja stvar u vezi akrilnih farbi i lakova je što se brzo suše i nemaju jake mirise.
   Čak i ovako neravnomijerno osušena  i zamazana, komodica je već obećavala da će biti divan vintage komadić. :)


     Neda je, u skladu sa ostalim namještajem i detaljima u stanu, odabrala ivory nijansu farbe, a ja smeđu patinu u pasti. Kako je farba prekrivala staru boju, tako se vidjelo  da je to bio pun pogodak.  Kao da je komodica jedva čekala da se ratosilja one neugledne boje i obuče svoju STVARNU prirodu! :)


    Poslije sušenja farbe koja je NAMJERNO ostavljena neujednačena zbog shabby efekta, isprobala sam tu patinu. Ja sam do sad radila sa tečnim bitumenom, kao i sa wax patinama, a ova je bila negdje između - baš pasta. Mnogo je nježnija i lakša za nijansiranje od tečnog bitumena sa kojim se mora biti oprezan da ne bi ostale mrlje. Nismo željele pretjerati sa patiniranjem, pa smo samo istakle ivice i dijelove koji bi prirodno trebali vremenom dobiti takve sjene. ;)


     Ostavljeno je sve da se dobro osuši preko noći, a onda je odlučeno da se ipak dodaju neki motivi na gornju površinu, pa smo ih kupili u zadnji momenat. :D Odabrani su ovi retro gradski motivi i nekako su se baš lijepo uklopili u čitavu tu priču i boje.


     Tu je došao momenat kad sam ja otišla na ručak, a kumi ostavila instrukcije kako da sve prelakira lakom u spreju. :D Mislim, u slučaju da baš poželi da završi dok ja ne dođem. NARAVNO da je završila. :D
   Kad sam se vratila, komodica je već bila na svom mjestu sa svim pripadajućim dodacima koji kao da su je čekali. :)


    Svakako, bilo je još par detalja za dotjerati. 


    Ovi tiplovi koji su nam od početka bili trn u oku su dobili svoje ukrase od jutane vreće i teksturom i mjestimičnim koloritom razbili i posljednje tračke jednoličnosti. :)


     Kada sam je posljednji put vidjela, izgledala je ovako. :) Moram priznati da sam vrlo ponosna na naš zajednički rezultat, tim prije što je ovo bio prvi put da se Neda susreće sa ovim tehnikama i da se odlično snašla u svemu tome. :) 
   Zaista je mnogo lakše raditi zajedno sa nekim,  jer se sav onaj gnjavatorski posao koji se ponekad razvuče unedogled podijeli. Da ne pominjemo brbljanja i pauze koji su uvijek ugodniji u društvu. :) Iskreno se nadam da  će biti još poneki zajednički rad u budućnosti.


   Za kraj, komodica je dobila i svoju lampu. :D


8 коментара:

  1. U pravu si, i četkama treba odmor i zatoih ja nosim sa sobom, da se odmaramo zajedno. Za kreativce, draga, tako ne što ne postoji, pa odsad, lepo, četkice u tašnu, nikad se ne zna!

    Lepo ste preuredile ovaj komad, a ja ih mnogo volim, i zbog oblika i zbog namene i zbog mogućnosti koje pružaju. Ovo je još jedan dokaz da je lepota u
    jednostavnosti.

    Kad nema vremena da šmirglam, a i inače, koristim vitex boje. Lepo se nanose, ujednačeno, lepo se i brzo suše, s tim što se bela prodaje u velikim pakovanjima, a umeto prajmera, iliti kao prajmer, koristim crnu ili neku drugu boju. Nakon lakiranja, sve se to lepo fiksira i nema problema. Mada, znamo da je najbolje išmirglati, ali eto, dešava se i suprotno.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Slažem se u potpunosti :)
      Da, i ja najviše volim raditi sa proizvodima (namještajem, kutijama...) jednostavnijeg oblika, jer onda nisam toliko uslovljena da se prilagođavam oblicima uz koje bi se lako moglo preći u pretrpanost detaljima i kič.

      Često vidim preporuke za te Vitexove boje i lakove kojih ovamo nema, na žalost. :/ Uopšte je ponuda vrlo loša, pa sve naručujem poštom ili kupim kada otputujem negdje...a nikad dovoljno dobrog materijala. :)

      Избриши
  2. Super je komodica, malo boje i gle čuda, sve izgleda mnogo bolje. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala. :) Da, samo ideja i malo materijala je sasvim dovoljno za mala čuda. :D

      Избриши