Čestitamo! :)

    Sjećate li se onoga posta o pravljenju mog poštanskog sandučića? Ako ne, podsjetite se ovdje: http://handmadebygordanal.blogspot.com/2014/06/postanski-sanducic.html . Na kraju je izgledao ovako:

  E, sad, kakve veze ima jedan poštanski sandučić i novogodišnji praznici? Pa ima - ako volite da šaljete i primate čestitke! :) Ne, ne mislim na skinuti gif iščeprkan sa interneta koji proslijedite SVIMA KOJI SLAVE (šta god). Mislim na namjenski kupljenu ili napravljenu čestitku, sa svim pravilima slanja koja takva rabota iziskuje. Početnici i neuki u tom ozbiljnom poslu neka obrate pažnju na sledeće redove. A prije svega, neka uz čitanje odslušaju i pjesmicu (sa linka pored) koja se drži teme. Uglavnom. :) https://www.youtube.com/watch?v=425GpjTSlS4

    Dakle, to je čitav proces za ostrašćene pismopošiljaoce i ljubitelje prazničnih ugođaja. Ako imate sreće, odete u knjižaru ili neki ulični štand gdje se raspametite od izbora čestitki. Ne znate da li odabrati klasičnije motive sa rumenim djedicama, zečićima i djecom koja nose poklone ili da ipak isprobate neke novijeg dizajna, sa jelkom nacrtanom iz jednog poteza i sjetnim obrisima zasniježnih planina. Oni manje srećni, koji žive u nedođijama, mogu otići samo u poštu i izabrati jednu od tri ponuđene čestitke i pomoliti se da istu niste poslali istoj osobi prošle godine. Ja sam to radila godinama unazad.
  Naravno, odabraćete motive u skladu sa osobom kojoj šaljete - ako ima dječice tamo gdje će Mr. Postman da zakuca na vrata, onda je bolje da je šarenije i sa životinjicama...itd :)

    Kada se i taj dio posla završi, dođe na red onaj koji najmanje volim - pisanje! Hajde što mi od truda da ispadne što bolje rukopis izgleda kao da je poruku pisao petogodišnjak lijevom rukom. A nije ljevak. Prava muka je ŠTA napisati, a da ne zvuči površno. I taj redoslijed, zaboga! Da li im poželjeti "sve najbolje" odmah ili na kraju poruke?  Moram li naglasiti koja Nova godina ili se podrazumijeva da postoji samo ta jedna, sa tim redoslijedom brojeva? A redoslijed ukućana? Oh!

  Kako god, kad se i to riješi, lizne koverta i odnese tetama u pošti koje su konačno naučile da adresa pošiljaoca NIJE adresa na koju treba da stave markicu i pošalju pismo na nju, vaše je da čekate da za koji dan (ili sedmicu) tamo neki poštar preda pismo nekome ko je možda imao loš dan...ko je bio sav u gužvi zbog planova za praznike...nekome koga je baš obuzela pomisao da niko ne misli na njega i - mala čarolija će da se desi. Čak ni ja ne poznajem nekog ko je toliki namćor da mu čestitka ne izmami osmijeh. :)

   I sad, mala digresija i vraćanje na nedostatak izbora čestitki u mojoj okolini. Stvarno je loše kao što sam opisala, nije iskarikirano. :) Godinama je jako loš izbor, pa sam ove godine poželjela da isprobam da ih napravim sama; naročito kad sam vidjela kako neke žene izrađuju divne čestitke dekupaž tehnikom. Izabrala sam lijepe motive, hamer papir u različitim bojama i isprobala. Pomogle su i makaze sa reznom površinom koja ostavlja različite bordure, kao i malo bijele akrilne boje, da razbije monotoniju na poleđini i unutrašnjosti čestitki. Par šablona i pečata je takođe imalo svojih pet minuta. Na kraju, zadovoljna sam, mada ostavljam još mjesta usavršavanju...za sledeću godinu.
   A vi, pišete li nekome? :)

   Ostale čestitke možet pogledati na mojoj FB strani:  https://www.facebook.com/media/set/?set=a.531494410332923.1073741842.122860594529642&type=1